Странице

22. 1. 2012.

GENERALNA PROBA KRAJA

U organizaciji Bioskopa Doma Omladine Pančevo i /MI/ Pančevo u „Studiju 21” održane su projekcije post-apokaliptičnih filmova, od ponedeljka 16. do četvrtka 19. januara. Cilj projekcija bio je da se da odgovor na visoko budžetne filmove iste ili slične tematike, čija vizija završetka čovečanstva uvek ima srećan kraj, a koji su počeli masovno da se pojavljuju zbog globalne opsesije i verovanja da će smak sveta odigrati krajem tekuće, 2012. godine.

U ponedeljak prikazana su dva filma. Prvi, koji je otvorio ovaj ciklus post-apokaliptičnih filmova bio je „Posetitelj muzeja” iz 1989. godine režisera Konstantina Lopušanskog, ruskog poznavaoca filma i autora. Drugi film te večeri bio je „Kin-dza-dza”, sci-fi film sovjetsko-džordžijsko-ruskog režisera Georgija Danelija iz 1986. godine.

Film Pjotra Szulkina iz 1985. godine, ''O-Bi, O-Ba – The End of Civilization'' bio je prvi na repertoaru za utorak. ''THX 1138'' Džordža Lukasa, najpoznatijeg po osnivanju „Lucasfilm”-a i režiranju „Zvezdanih staza”, bio je drugi film te večeri. Snimljen je 1971. godine, a ovo ostvarenje je jedno od Lukasova tri filma, koji su ga proslavila u Holivudu.

Treći dan projekcije, otvorio je film amerikanca Sendija Kolore, ''Hunter Prey'' iz 2010. godine, sniman u Meksiku. Pored ovog ostvarenja, Kolora je poznat i po dizajnu, i to logoa za film „Park iz doba Jure”, kao i dizajnu za filmove „Ljudi u crnom” i „Dogma”. Posetioci su u sredu takođe mogli videti i film Japanca Katsuhira Otoma „Akira”, iz 1988. godine. Ovo ostvarenje je zapravo skraćena verzija mange, čija se radnja dešava u metropoli Neo Tokio, nakon nuklearne eksplozije '92. godine koja je izazvala III svetski rat.

Četvrtak, poslednji dan projekcija, počeo je doku-dramom ''The War Game'' Engleza Pitera Votkinsa iz 1965. godine, koji je osvojio Oskara u kategoriji najbolji dokumentarni film, iako se bazira na fikciji. Ovo Votkinsovo ostvarenje prikazuje najgori mogući scenario posle nuklearne katastrofe, koji se odvija u malom gradu u Engleskoj. Ova filmska „avantura” završila se projekcijom najpoznatijeg filma Konstantina Lopušanskog „Pisma mrtvog čoveka” iz 1986. godine, autora čiji je film i otvorio ovu generalnu probu kraja.


Dragana Joksimović
Sofija Kujundžič

U POTRAZI ZA BEOGRADSKIM ANDERGRAUNDOM: PRONAŠLI SMO „PANČEVAČKI”


U organizaciji „Silent Wall Army”, „Elektrike” i Doma omladine Pančevo, 21. januara u „Studiju 21” održana je projekcija filma ''(On the quest for) Beograd underground'' autora Murijela Buzare, Nataše Šarkić i Karlosa Lopeza. Ovaj dokumentarac sačinjen je od razgovora s mnogobrojnim andergraund umetnicima, koji su pokušali da objasne šta za njih predstavlja scena kojoj pripadaju još od devedesetih. Film je nastao od snimaka koncerata i intervjua sakupljanih još od 2008. godine. Postepeno, autori su shvatili da su sakupili dosta materijala, i da bi se on mogao iskoristiti za nastanak dokumentarnog filma.
Ljudi poput Aleksandra Zografa, Vladimira Palibrka, Veljka Onjina, Milete Mijatović, Đurađa Šimića i Dejana Čančarevića, neki su od Pančevaca koji su dali doprinos ovom ostvarenju, uz umetnike koji dolaze iz Vršca i Subotice, a svojim radom bili su prisutni na „beogradskoj” andergraund sceni. Nakon projekcije nastupao je pančevačko-beogradski bend „Bas i Stega”, premijerno u našem gradu, izvodeći svoj „još nepoznati repertoar”.


Alpha Strategy, umetničko je ime Rory-a Hinchey-a, gosta iz Kanade koji je izveo polučasovni performans i upoznao okupljene sa svojom muzikom, mešavinom različitih asortimana zvukova prikazane kroz elemente pop strukture. Publika je nakon njegovog nastupa čula i muziku Zack-a Kouns-a iz SAD-a, koji svoje stvaranje opisuje kao modernu, liturgijsku apokaliptiku. Ova dva umetnika nastupila su kod nas u sklopu turneje, koja traje od 06. januara, do 11. februara, a oni će za to vreme posetiti impresivni broj gradova i država.
Dosta ljudi okupilo se sinoć u „Studiju 21” i dokazalo da Pančevo zaista zna da andergraund jeste jedini beg od... Seke i Cece.

D. Joksimović
S. Kujundžić


COMIXIADE: THE VIOLENCE JAM

 Radovi: Arianna Vairo, Cristian Prandea
i Giorge Roman


U četvrtak 19. januara u pančevačkom Domu omladine otvorena je izložba petnaestoro autora koji potpisuju i okupljaju se oko sajta Comixiade. Ova internacionalna strip družina gostovala je u našem gradu početkom novembra, s ciljem da održi treću po redu desetodnevnu radionicu. Rezultat njihovog rada je osamdeset pet strip tabli koje su trenutno izložene u Domu Omladine. Vladimir Palibrk, pančevački strip-umetnik i organizator ovog događaja, otvorio je izložbu i vodio okupljene predstavljajući im stripove:

Comixiade je zapravo projekat koji se bavi istraživanjem narativa u stripu. Strip uopšte možemo podeliti na strip koji je pre zasnovan na grafičkom sadržaju i onaj koji pokušava da ispriča dužu priču. Comixiade pripada toj drugoj vrsti stripa, onoj koja pokušava da kroz narativ tematizuje i problematizuje aspekte savremenog života, da se kritički osvrne na stvarnost i da ispriča nešto što do sada nije bilo ispričano - objasnio je Palibrk.

Tema radionice bila je nasilje, međutim, ni jedan rad nije u potpunosti, direktno odgovorio na temu, već se ona nazire u pozadini, kao rezultat slobodnog pristupa koju su autori imali, dok njihova imena svedoče o veoma internacionalnoj ekipi: Agnieszka Piksa, Daniel Gutowski (Poljska), Oskars Pavloskis (Letonija), Arianna Vairo, Anna Resmini (Italija), Guido Van Hengel, Thijs Van Nimwegen, Bart Nijstad (Holandija), Katie Woznicki (USA), Christian Prandea, Giorge Roman, (Rumunija) Boris Stanić, Vuk Palibrk, Vladimir Palibrk (Srbija).

D. Joksimović

15. 1. 2012.

Bend BICIKL u Elektrici

„Biciklisti” u akciji

U sredu, 11. januara, u Galeriji „Elektrika” nastupio je bend „Bicikl”, osnovan od strane dvojice litvanskih izbeglica 2008. godine u Beogradu, s idejom da promoviše paganske običaje Litvanije. „Bicikl” okuplja sve zainteresovane Litvance koji žive u Srbiji, a koji poštuju paganske vrednosti. Oni su iz Litvanije proterani upravo zbog svoje paganštine, a u Srbiju su emigrirali na biciklima što i jeste osnovna inspiracija za naziv ovog benda.
Do sada su sarađivali i sa mnogim umetnicima - Kiza Radović (Srbija), Vladimir Chab (Češka), Neuroleptic Trio (Srbija), Diego Naranjo Barosso (Španija), Vladimir Lenhart (Srbija). Kolektiv trenutno okuplja mnogo članova koji muziku stvaraju improvizacijom. Kako objašnjavaju „na sceni niko nije neophodan, a svi su dobrodošli”, pa je zato svaki njihov nastup jedinstven upravo usled promene line-up-a. Veoma interesantna pojava „biciklista” privukla je pančevačku publiku koja je ispunila prostor „Elektrike”, ali koja je pomalo „ravno” reagovala. Bend je ovom svirkom proslavio tri godine postojanja.

D. Joksimović

slikala: Natalija Stojanović

10. 1. 2012.

„SLOBODNI I ODGOVORNI”

U saradnji sa NVO „Građanska akcija Pančevo” libertarijanski klub „Libek” organizovao je 27. decembra u „Studiu 21” projekciju svog najnovijeg igrano-dokumentarnog filma „Slobodni i odgovorni”. Autorka filma Romana Vujasinović ovim ostvarenjem je pokušala da prikaže s kakvim se političkim i ekonomskim problemima danas suočava pojedinac, koliko je njegova sloboda ograničena, kao i da podstakne gledaoce na raspravu postavljanjem pitanja na te teme, naglašavajući da cilj filma nije da nameće stavove, već da pokrene ljude na razmišljanje.
Nakon projekcije, publika je imala priliku da učestvuje u razgovoru s autorkom, kao i sa Milošem Nikolićem, predsednikom i Đorđem Trikošem, programskim menadžerom „Libeka”, koji su učestvovali u filmu. Posetioci su postavljali pitanja, na koja su „Libekovci” odgovarali pokušavajući da svoje ideje i stavove objasne i približe.
Inače, „Libek” je nevladina i neprofitna organizacija koja smatra da je „princip slobode najvažniji momenat političkog i ekonomskog sistema jednog društva”, a koja okuplja sve zaineresovane pojedince sličnih stavova i mišljenja.

D. Joksimović


„ZIGOMAR - MASKIRANI PRAVEDNIK”


Posetioci galerije „Elektrika” su u petak, 23. decembra, imali priliku da se upoznaju s poslednjim izdanjem „GRRR programa” u 2011. godini. Predstavljena je knjiga „Zigomar maskirani pravednik” u izdanju Kulturnog Centra Pančeva. U pitanju je kolekcija stripova prvobitno objavljenih u beogradskoj štampi tridesetih godina prošlog veka. Saša Rakezić, poznatiji kao Aleksandar Zograf, rekao nam je nekoliko stvari o knjizi, kao i strip junaku kome je posvećena, Zigomaru:

Zigomar i njegova torta
„Knjiga je opremljena obimnim tekstom istoričara stripa, Zdravka Zupana, o ljudima koji su radili na stvaranju Zigomara. U izdanju se nalaze sve epizode sabrane u veoma interesantno i uzbudljivo delo, koje je potpuno u skladu s onim što se dešavalo po pitanju stripa u celom svetu. Glavni junak je maskirani pravednik koji nastoji da izbavi ugrožene od strane sveprisutnog i opasnog zla koje vlada svetom. On želi da ostane anoniman, iza maske, što je i prepoznatljiv stil tadašnjeg američkog stripa. U nekim od stripova prikazan je susret Zigomara i američkog junaka Fantoma, nekada protivnika, a nekada saradnika, koji sebe vide kao borce protiv zla. Priča kaže da su počeli da se bore, zato što su ih zavadili indijski fakiri. Ono što je posebno interesantno u vezi Zigomara je to da je on decenijama bio zaboravljen i da je Zdravko Zupan godinama sakupljao originalna izdanja i crteže, koji su posetioci imali priliku da vide izložene večeras. Kroz sav taj detektivski rad on ustvari nastoji da rekonstruiše jedan veoma bitan period za naš strip. Silom prilika Zigomar je prestao da se izdaje u štampu pre početka Drugog svetskog rata i zato je u velikoj meri bio zaboravljen.” - objasnio je Zograf.

To veče, okupljeni su imali priliku da, pored originalnih tabli Nikole Navojeva i Dušana Bogdanovića iz tridesetih, početka četrdesetih godina prošlog veka, vide i rad inspirisan Zigomarom, savremeno delo Uroša Đurića, beogradskog umetnika poznatog i po ulozi Anđela u filmskoj triologiji „Mi nismo anđeli”. Nakon razgovora o Zigomaru kojim su Saša Rakezić i Zdravko Zupan predstavili ovu knjigu, posetioci su uživali u Zigomar torti.

D. Joksimović


SVETLOSNI ZMAJ


ENERGIJA, SVETLOST i STRIP

Vladimir Nedeljković Zontag priredio je u četvrtak, 22. Decembra, u „Studiu 21”, izložbu „Energija i svetlost – Svetlosni zmaj” posvećenu Nikoli Tesli. Pored izloženih stripova, posetioci su imali priliku da vide i dve neonske lampe, od kojih je jedna delo samog Tesle, kao i da čuju Zontagov koncert. Teslina neonska lampa posvećena je novosadskom pesniku Jovanu Jovanoviću Zmaju, čiji je nadimak ispisan ćiriličnim slovima.
Koncert je otvorila Snežana Baralić Bošnjak, nakon čega je reč preuzeo sam autor. Posetioci su uživali u laganom zvuku akustične gitare Zontaga i njegovih gostiju, kao i majstorskim stripovima svestranog Pančevca.

D. Joksimović

„SLIKE I CRTEŽI” Barbuzan Dejana


U ponedeljak, 26. decembra, otvorena je prva samostalna izložba Barbuzan Dejana u galeriji „Elektrika”. Predstavljeni su radovi iz svih perioda njegovog dosadašnjeg stvaralaštva, koji svojom raznovrsnošću prikazuju njegovu svestranost i širok spektar interesovanja. Dejan je Pančevac, rođen 1983. godine, i trenutno boravi i stvara u Deliblatu, crpeći inspiraciju iz seoske sredine i ljudi koji ga okružuju.

Muzička pratnja izložbe bio je Miloš Glogovac, poznat i kao DJ Miloš, iz psi-trens organizacije „Chaotic Beats”, osnovane 2007. godine.

D. Joksimović

ŽEN()ELEKTRIKA


Zagrebački bend „Žen” nastupio je 24. decembra u našem gradu, u sklopu mini-turneje koja je obuhvatila i nastupe u Novom Sadu i Beogradu. Svojom muzikom, mešavinom post, math i kraut rocka, kao i indie popa, grejale su okupljene u galeriji „Elektrika”. Upriličile su odličnu svirku, dok je čitav nastup vizuelno upotpunila psihodelična projekcija VJ Tanje.
Posetioci su imali priliku da, pored uživanja u muzici, kupe bedževe, majice ili diskove s nekim od singlova, a pozitivne kritike publike ispratile su simpatične devojke na put u Beograd, gde su nastupile u „Zmajevom gnezdu”, u zgradi BIGZ-a.

D. Joksimović

TREŠ-METALCI U STUDIJU 21


„TRAUMA” - INTERVJU S DEJANOM DOBRIĆEM

U „Studiju 21” 24. decembra održana je trash-metal svirka tri mlada benda. Nastupili su „Melting Point” i „Onanartor” iz Beograda, a domaća podrška bio im je bend „Trauma”. Svirali uglavnom obrade velikih imena strane tresh-metal scene i bili su odlični s obzirom da postoje jednu do dve godine. Od basiste „Traume”, Dejana Dobrića, saznali smo šta možemo očekivati od njegovog benda u 2012. godini.

DO: Možes li nam reći nešto o bendu?

Dejan Dobrić: Bend se zove „TraumA” po uzoru na prvi bend tragično nastradalog bassiste „Metallica”-e Cliffa Burtona. Formiran je u avgustu 2011. godine, a postavu čine Janko Varga (vokal i gtara), Igor Kurtz (solo guitra), Dejan Dobrić (bas i drugi vokal) i Aleksandar Rotar (bubanj). Sviramo treš-metal obrade, a uskoro počinjemo i s autorskim radom.

DO: Ko je inicirao svirku?


D.D: Svirku su inicirala dva mlada beogradska benda, a Trauma je pozvana kao domaća podrška.

DO: Šta misliš o preostala dva benda koja su nastupala tog dana?

D.D: Odlični su, budućnost je ispred njih. Neki od članova su tek napunili 16 godina, tako da, sve u svemu, sva tri benda jesu doprinela na svoj način da u najboljem svetlu protekne ovaj treš-metal događaj.

DO: U kojoj meri Pančevo pruža priliku mladim neafirmisanim bendovima?

D.D: Pančevo pruža odličnu priliku mladim bendovima. Dom Omladine svakako ima najveću zaslugu za to kroz razne svirke i manifestacije poput „Rock Maratona”, zatim „Rock Festa” i svirki u S21.

DO: Šta je to što je za vaš bend obeležilo u 2011. godini, i šta očekujete od naredne?


D.D: Naš bend je imao veoma uspešnu godinu, bilo je dosta svirki, s obzirom na relativno kratko postojanje benda. Bilo je svirki i po Pančevu i Beogradu, u klubu „Ciklon” (jedna od naših najboljih svirki), takođe u „Magacinu”, „Basementu”, „Studiju 21”, bašti Doma Omladine... Čak smo došli i do gitarijade u Vršcu zajedno s „Astoriom” i „Counterfate”-om... Od naredne godine očekujemo jos više svirki i naravno posvećenost autorskom radu.

DO: Kako vam se čini muzički program Doma omladine u 2011-oj? Ima li poboljšanja u odnosu na prethodne godine i koga biste voleli da vidite u Pančevu u budućnosti?

D.D: Dom omladine ima najveću zaslugu za promociju kvalitetnih bendova u našem gradu. U protekloj godini dolazili su poznati sastavi poput „Partibrejkersa”, zatim Rambo Amadeus i mnogi drugi. Poboljšanja svakako ima i mislim da se stvari odvijaju u pravom smeru. U predstojecoj godini očekujemo jos dobrih svirku i bendova, a lično bih voleo da opet čujem „Atheist Rap”, zatim „Ritam nereda”, „Gobline”, a od domaćih bendova bih svakako istakao „Melmac Riders”, koje bih voleo opet da vidim na „Rock Festu”!

T. Cukanić


8. 1. 2012.

ALL MY SINS / UKRATKO ŠTEF


Fanovi black metala i panka imali su šansu da u petak, 23. decembra, u „Studiju 21”, čuju pančevačke sastave „All my Sins” i „Ukratko Štef”. Iako žanrovski i stilski pripadaju različitim muzičkim orijentacijama i životnim filozofijama, bendovi su održali zaista odličnu svirku.
All My Sins

„All My Sins” je black metal bend osnovan 2000. godine kao petočlani sastav. Dve godine nakon osnivanja snimili su prvi demo „Night sculptures”, a 2004. samizdat „From the Land of the Shining Past”. Trenutno, bend je tročlan. Vladimir Morar i Marko Telišman tu su još od prve postave, dok im se bubnjar Dejan Vitomirov pridružio naknadno. Pevač Vladimir Morar otkrio nam je da bend svira black metal iz ljubavi prema takvoj vrsti muzike, da uživaju dok rade i da time, zapravo, iskazuju svoje mišljenje. 

Povod svirke je bila želja dva benda, čiji se članovi poznaju, da održe zajednički nastup. Iako je „Ukratko Štef”, kog pamtimo kao predgrupu „Irish Stew-a” i s humanitarnog nastupa za Zvezdanu, mlad bend, brzo su uspeli da osvoje simpatije publike svojom pozitivnom energijom i neodoljivom harizmom.

D. Joksimović

PETI IN-TREШ FESTIVAL


Peti po redu festival amaterskog filma „In treš”, ove godine prevazišao je sva očekivanja. Na konkurs je pristigao do sada najveći broj filmova (ukupno 70!) domaćih i inostranih. Tema je i ove godine bila slobodna, a jedini uslovi bili su da se naslov završava na slovo „Š” i da film traje od dva do pet minuta.
ŠARADA - rat farbom
Nedelja treša otvorena je 11. decembra, u Galeriji „Elektrika”, na čije je zidove okačeno dvadeset metara dugačko platno, koje su posetioci prskali farbom u pauzama međusobnog rata bojama, organizovanog prema ideji slikara, Vuka Vučkovića. Pored „Šarade”, kako je Vučković nazvao ovo „kreativno pražnjenje”, festival je otvorio i bend „Čelik promet”, kao i solo izvođač, Ex miš. Te večeri posetioci su takođe imali priliku da pogledaju radove s prošlogodišnjeg „In treša”.Filmska radionica održana je od 12. do 16. decembra u prostorijama „Studija 21”, a vodio ju je Marko Backović, režiser i scenarista filma Devojački bunar 1 i 2, dok je u subotu, 17. decembra, u „Studiu 21” CHE GUERILLAS, beogradski bend koji zaista obećava, održao svirku. Ulaz je bio besplatan, a svirka je, zapravo, bila poklon pančevačkog Doma omladine.Finalne večeri, u Studentskom domu, posetioci su prvo uživali u projekciji filmova napravljenih na filmskoj radionici, a nakon toga počela je revija radova s ovogodišnjeg konkursa.

Kao vrhunac večeri označena je projekcija prvog „iole ozbiljnog” Backovićevog filma „Pozdrav iz Beograda”, koji prikazuje prvog beogradskog serijskog ubicu, kako ga je zamislio Backović. Zanimljivi su bili nastupi beogradskog sastava EPP (čiji je član i pančevački strip crtač Vuk Palibrk). Oni su svirali i pevali kostimirani u pauzama između projekcija, a fanzin „Ceger” organizovao je sito-štampanje logoa festivala na majicama i trikotaži posetilaca.Prvo mesto na ovogodišnjem „In treš-u” osvojio je film „Prošla baba sa kolačimaŠ” Davida Bugarića, a Nebojša Stanisavljev i Marko Backović osvojili su drugo mesto filmom „Sine šta to radiŠ”. Taj rad je i publika proglasila za najbolji. Na trećem mestu bio je Nemac George Bruzzle i njegov film „Hinter bush” (Behind the bush).

Velika posećenost, odličan odziv na konkurs, uključenje Galerije „Elektrika” i grupe ARTiFACT u projekat, kao i velika podrška grada, dovoljno govore o tome da ovaj festival očekuje svetla budućnost. Pozitivne kritike pršte I organizatori se nadaju da će festival dostići regionalni značaj, što je, s obrzirom na uspešnost ovogodišnjeg „In treš-a”, potpuno očekivano.

D. Joksimović


BENDOMANIJA


Kreativni nered
Druga po redu „Bendomanija” održana je u subotu, 10. decembra u „Studiju 21” Doma omladine. Ljubitelji rok-a mogli su da konzumiraju nastupe bendova Kreativni Nered (Starčevo), The Bite (Beograd), Counter Ignition (Kovin), War Engine (Novi Sad) i Leteći Holandjanin (Pančevo).

Counter Ignition
 Svirku je otvorio Kreativni Nered, stračevački punk-rok bend, koji je dobio zadatak da „zagreje” publiku, ali, i pored odličnog nastupa, publika nije oduševljeno reagovala. Klimanje glavama i lupanje nogama u ritmu o pod je sve što su dobili Starčevci.

Leteći holanđanin
Na sceni ih je smenio beogradski The Bite. Pančevci su uživali u stasu i glasu pevačice Julijane. Ovaj riff'n'roll bend, osnovan pre 12 godina, ostavio je pozitivan utisak, pogotovo na muški deo publike, ali bez obzira na to Pančevci su i dalje bili „uspavani”.

Tek je četvrti bend, novosadski War Engine, uspeo da probudi Pančevce. Atmosfera se konačno usijala pozivom na šutku, koju je publika zapravo celo veče i očekivala. Članovi benda otišli su kući nasmejani, ili, kako oni kažu: „punog srca”.
The Bite

Kovinski Counter Ignition nastupao je četvrti. Zvuk trash/groove metal-a i pesama s njihovog debi albuma „Spit or Swallow” punio je energijom prostorije „Studija 21”, pa se, uz prethodno zagrejanu atmosferu, publika potpuno opustila i uživala.
War engine

Leteći Holanđanin, pančevački bend je, u prepoznatljivom šašavom maniru, u jedan sat nakon ponoći, zatvorio ovu muzičku sesiju „Bendomanije”.

I... Pančevci su se, na kraju, ipak, probudili. Ili bili probuđeni. Opravdali smo mišljenje većine muzičkih gostiju našeg grada! Domaća publika jeste uvek spremna na odličan provod i voljna da ispoštuje muzičare, ali i njihove opravdane pozive na zabavu (što se stvarno i desilo).

D. Joksimović


PANK I AVANGARDA


U sredu, 07. decembra, u „Studiju 21” nastupili su bendovi „The Infantiliry” iz Hamburga, uz pratnju „Fishskin”-a iz Beograda. Gosti iz Nemačke bave se „nojz” muzikom, koja koristi elemente poput disonance, kakofonije, atonalnosti, buke i neodređenosti. Pančevo su posetili u sklopu turneje, a stigli su iz Ljubljane.

Njihova pratnja, „Fishskin”, je beogradski trash-punk bend osnovan 2002. godine, koji trenutno, po rečima gitariste, sprema album „The New Noise Coming”. Bend bi trebalo da počne studijsko snimanje u martu sledeće godine.

Ipak treba napomenuti da je i pored zanimljivog spoja panka i noisa, i besplatnog ulaza (!), „Studio 21” bio jedva posećen, a svi oni koji nisu došli propustili su dobru priliku da se upoznaju s drugačijim muzičkim i autorskim pristupom, kao i da obogate svoje muzičke horizonte.


D. Joksimović


BEOGRADSKI REPERI I HIP-HOPERI GOSTOVALI U „STUDIU 21”


U subotu uveče, 03. decembra, u „Studiju 21” gostovali su beogradski reperi i hip-hoperi ILL G, Skubi i DJ Rokam. Ova trojka se okupila radi dobre zabave i đuskanja, ali s obzirom da je bila subota, odziv je bio mali, a i to su uglavnom bili klinci, tako da je pomalo ličilo na vrtić, ali imajući u vidu da danas mlađi sugrađani u velikoj većini traže zabavu po „turbo” mestima i u „prigodno” silikonskoj atmosferi, treba reći da je dobro što među novim naraštajima ima interesovanja za drugačiju vrstu muzike.

Ipak, tekstovi, koji govore o prihvatanju surove stvarnosti i odrastanju u getu (čitaj: komšiluku), čini se da u odnosu na ono što smo imali prilike da slušamo i gledamo na lokalnoj hip-hop sceni, ne nude ništa novo, mada ima izuzetaka. Mladi su se odlično proveli, dok su stariji uglavnom stajali kao drvored, verovatno zato što je ILL G posle svake „recitacije” govorio da će da umre. Ipak, preživeo je, i tako se uspešno završilo „motanje”, i prateće dimljenje što je jedino bilo uspešno te večeri, ali ovi prateći efekti su već druga priča.

S. Kujundžić



DEMETRIN ANTISTRES TERAPIJA UZ HORKESTAR


U petak, 02. decembra, u „Studiju 21”, pančevački bend „Demetrin” održao je svirku u tandemu s alternativnim horom i orkestrom „Horkestar” iz Beograda. Pored redovnih fanova ovih bendova, koje smo mogli da prepoznamo po tome što su doslovce znali repertoare, bilo je i nekoliko nas koji smo po prvi put čuli oba ova sastava, tj. mešavinu psiodeličnog post roka i eksperimantalnog horskog pristupa koji je nekim starijim sugrađanima sasvim ok, ali se nama učinio pomalo smešno. Ipak, „Horkestar” je podigao, razveselio i razmrdao atmosferu. >Tom prilikom popričali smo sa Savom Marinkovićem, gitaristom „Demetrina”, o njihovoj inspiraciji, muzici i planovima za budućnost.

Dom omladine: S obzirom da ste „Pankčevci”, i da potičete iz grada u kome je popularna andergraund muzika, nije čudno to da vaša muzika ima uticaje roka, ali vi takođe mešate stvari kao što su trip-hop, psihodelik rok i post rok. Odakle potiče to mešanje žanrova? Ko je vaša inspiracija?

Sava: Mi smo, jednostavno, mnogo prošli, i svako je na svoju stranu, ali na pesmama radimo generalno svi. Počelo je prvo s nekim mojim stvarima koje sam doneo na probu, pa smo počeli da radimo, i videli da je to baš dobro. Taj pravac je jedinstven, niko ga nije radio, a s vremenom treba da se upoznaješ s njim, da sve spakuješ. Tako da je svako doneo nešto svoje, i tako je nastalo ovo što radimo.

Dom omladine: A što se tiče inspiracije, konkretno, imate li neke uzore?

Sava: Meni, iskreno, ako ćemo o inspiraciji i uzorima, ja ih pronalazim u Flojdima. Dao sam ceo svoj život „Pink Floyd-u” i ti ljudi su mi promenili život, ali to nema nikakve veze s bendom generalno, već samo s gitarskom strukturom. A za ostale stvarno ne znam. Svi mi slušamo različite stvari, ali sve je to kvalitetna muzika.

Dom omladine: S obzirom na ime, da li vaša muzika treba da predstavlja lek kao beg od stresne svakodnevnice grada?

Sava: S obzirom da je projekat Demetrin bio povezan s muzikom koja se ne svira na ovim prostorima, želeo sam da napravim neku novu mešavinu, malo trip-hop-a, post-rok-a... Uzeo sam to ime, za ime svog prvog projekta, koji ima neke veze, da kažemo s tim antidepresivom, lekom protiv anksioznosti, jer lek kao lek ima dejstvo kao naša muzika, je l’ te, leči probleme sa živcima.

Dom omladine: Ko vam piše tekstove i muziku?

Sava: Komponujemo je svi. Neko dođe s idejom i mi radimo. To je jednostavno neka spontana organizacija. Stalno radite, stvorite nešto i to donesete. Što se tekstova tiče, piše ih uglavnom Kristina, ali imamo i jednu interpretaciju starogradske pesme koju smo obradili da bude u trip-hop-u, ipak je to više neka alternativa, više naš fazon. „Oh” je, na primer, tekst Frederika Garsije Lorke, a mi smo napravili kompoziciju i preradili je.

Dom omladine: Može li se živeti od muzike koju pišete, ili je bavljenje muzikom u Srbiji na dobrovoljnoj bazi?

 Sava: Kod nas su ljudi sada počeli malo da ulažu u alternativu. I smatram da to nije čudno, zato što je internet sada sve to pogurao. Pare me ne zanimaju i da zaradim ne mogu, jer ljudi su generalno muzički ograničeni. Mislim da to kod nas neće, dok sam ja živ, biti, da se uspe od takve muzike. Ali, opet, tu su ljubav, dobri ljudi, svirke, uglavnom u Pančevu, dosta pozitivnih kritika, to nas čini zadovoljnima. Naravno, ima i ljudi kojima se ovo ne sviđa, ali generalno dobijamo pozitivne kritike i to je najlepši osećaj.

Dom omladine: Postoji li povod za večerašnju svirku?

Sava: Generalno svirka je održana kao svirka pred duži period u kom nećemo svirati u Pančevu. Radimo na mnogim novim stvarima i idemo dalje. Sviraćemo po Srbiji. I naravno sve što „zaradimo” daćemo na sledeću svirku. Ovde sviramo kao domaći. Došli smo da predstavimo par novih pesama. A što se tiče „Horkestra”, primetio sam ih i shvatio da su odlični i da će ovo biti velika žurka. Rekao da šta god bude, moraćemo da napravimo zajedničku svirku. I u međuvremenu je naša pevačica počela da peva s njima. Ona je pevala u mnogim beogradskim horovima. I tako smo se dogovorili u vezi s ovim nastupom.

Dom omladine: Dakle što se tiče planova za budućnost, to je praktično širenje na veće teritorije...

Sava: To je generalno drugačije, od čoveka do čoveka. Bitno je da ljudi hoće da rade, da nema kočenja i pritiska. I to je to što mi treba – da ja dođem na probu i da budem zadovoljan. Tako da, s te strane, mi smo u redu i idemo dalje. Planiramo da krajem januara snimimo prvu singl pesmu i da započnemo snimanje albuma početkom marta. Važno je samo da sviramo.

D. Joksimović
S. Kujundžić



D ČARAPE I PROTIV-SUDBINE: PANK/NU-METAL UDARAČINA U „STUDIJU 21”


U subotu, 26. novembra, u „Studiju 21” svirali su punk-reggae bend The Socks i lokalni „Nu metal” bend Counterfate. The Socks su zagrejali atmosferu veselim skakutavim zvukom, a onda su binu zaorali Counterfate, što je publika dočekala s ogromnim oduševljenjem pevajući gotovo sve stvari prateći žestoke ritmove benda. Interakcija je ove večeri bila neočekivano visokom nivou, a publika je nakon svirke delovala više nego zadovoljno. Nakon svirke pričali smo sa Strahinjom, basistom benda Counterfate:

Dom omladine: Kako je bend nastao?

Strahinja: Svi mahom slušamo Nu metal, i bend koji je manje-više odgovoran za naše postojanje je Genuflect. Mi smo nastali kao alternativa našem prethodnom bendu, s tim što je ideja da sviramo autorske stvari, a ne prerade. U početku je bilo više članova, ali kako su vremenom odlazili, ostali smo Aleksa, Stefan, Aca i ja, i sviramo sviranja radi. Družimo se i van svirki, pa nam je zanimljivo na probama i dobro smo uklopljeni, jer se dugo poznajemo.

Dom omladine: Zašto Counterfate?

Strahinja: Ime je u početku bilo Counterfeit, po pesmi Limp Bizkit-a, ali je prilikom prijavljivanja za takmičenje pogrešno napisano u sadašnjoj varijanti. Svidelo nam se kako zvuči, pa smo rešili da ga zadržimo.

Dom omladine: Ko piše tekstove i muziku?

Strahinja: Aleksa piše tekstove, a Stefan muziku, najčešće, premda se trudimo da u tom procesu svi učestvujemo.

Dom omladine: Vaša dosadašnja iskustva na sceni?

Strahinja: učestvovali smo na takmičenju u ''Coupe-u'' pod nazivom ''Prva šansa'' i tu smo pobedili. Kao nagradu dobili smo snimanje četiri live spota. Pored nastupa u Pančevu, svirali smo u Vršcu na ovogodišnjem Grožđebalu, kao i u Bosni. Reakcije ljudi su bile fantastične i odlično su nas prihvatili. Zvali su nas da to ponovimo, i to i planiramo.

Dom omladine: Kakvi su vam još planovi za budućnost?

Strahinja: Pravimo pauzu sa svirkama, jer smo do sad snimili jedan EP, a sad smo odlučili da napravimo i album. Jednom, kada to snimimo, vratićemo se na muzičku scenu s mnogo novih stvari.

Fanovima ostaje samo da strpljivo čekaju da se završi proces kreiranja albuma, a u međuvremenu moraće da se zadovolje preslušavanjem njihovih pesama na You Tube-u.

T. Cera

REGGAE SERBIA 2011.


NAJAVIBES


„Najavibes”, rege bend iz Ženeve, osnovan 1997. godine, svirao je na raznovrstan i nekonvencionalan način, ali je bio i prateći bend ostalim izvođacima pa je zapravo ispalo da je imao najdužu svirku na festivalu, a pokupio je sve simpatije publike, pogotovo ženskog dela, svojom razigranošću, pozitivnošću i mladalačkom energijom. U razgovoru Adrijanom (gitara) i Leom (vokal i gitara) saznali smo koji su izvori njihovog poleta, razvoju benda i utiscima o Srbiji i festivalu.

Dom omladine: S obzirom na činjenicu da svaka akcija ima reakciju, kakvu vrstu akcije možemo da očekujemo od vas večeras, i kakvu reakciju vi očekujete od naše publike?

Adrian: Naša akcija, i ono što pokušavamo da kažemo u toj pesmi, jeste da pokušavamo da promovišemo našu muziku što većem broju ljudi, tako što putujemo i sviramo muziku koju volimo. Tako da je akcija koju možete očekivati od nas dosta energije, pozitivnih vibracija, dobre rege muzike, i nadamo se da će reakcija biti dobro razumevanje ljubavi i poruke koju pokušavamo da raširimo.

Dom omladine: Koja je to poruka?

Adrian: To je poruka na koju je uticala ljubav koju nosi rege. Ali naš ugao gledanja je, ja mislim, različit, zato što smo mi Evropljani, tako da je način na koji posmatramo i vidimo stvari drugačiji, pa ih i prenosimo na drugačiji način.

Dom omladine: Da li ste ikada ranije bili u Srbiji?

Leo: Ne, ovo je naš prvi put ovde. Bili smo u Sloveniji, Hrvatskoj i sada smo u Srbiji. Svirali smo na „Riversplash” festivalu u Sloveniji, a to je veliki festival, i u Puli na rege festivalu koji se zove „Seasplash”.

Dom omladine: Da li ste, od kada ste ovde, videli išta osim vašeg hotela?

Adrian: Vozili smo se do Beograda, sinoć, u magli, i uglavnom smo spavali u autobusu čitavo vreme.
Leo: Ali, s obzirom na ono što smo videli, Beograd deluje kao veliki grad, s velikim avenijama, dosta ljudi na ulicama i s puno radnji. Deluje dosta veliko.

Dom omladine: Da li ljudi u Švajcarskoj često izlaze?

Adrian: Mi dolazimo iz Ženeve, gde živi pola miliona ljudi, ali ona nije baš mesto za žurke. Možete naći koncerte, klubove, ima stvari koje se dešavaju, ali nije baš grad za žurke.
Leo: Mislim da nije kao Beograd.
Adrian: Ovo mesto deluje zabavno, želimo da se ponovo vratimo jednom.

Dom omladine: U početku se svirali klasičnu muziku, ali ste onda prešli na rege. Zašto?

Leo: Drugačije je kod svih muzičara. Neki muzičari su počeli s klasikom, ali neki od nas ne znaju kako da čitaju muziku.
Adrian: Mislim da postoje dva aspekta, znate, jer kao grupa počeli smo kada smo bili veoma mladi. Svirali smo neke rok pesme, radili smo obrade, i onda smo otkrili Boba Marlija, navukli smo se na rege, i konačno počeli da pišemo svoju muziku. Pojedinačno, dolazimo iz različitih žanrova. Na primer, Leo je oduvek bio rege, ali i hip-hop fan, a i ja sam takođe. Vilijam, basista, svirao je dosta fanka i džeza, tako da svi dolazimo iz različitih muzičkih okruženja i mislimo da nas je rege povezao. Rege pokazuje mnogo različitih boja, i zbog toga, pokušali smo da spojimo razne stilove i da stvorimo najavibes stil.

Dom omladine: Možete li nam reći nešto o rege sceni u Švajcarskoj? Da li postoji mesto za rege muziku? Da li ljudi vole da slušaju rege?

Leo: Ljudi vole rege, širom sveta, ali u Švajcarskoj nema velike strukture, uopšteno, kao na primer u Francuskoj, Nemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, nema velikog mesta za muziku, niti velikih profesionalnih muzičara, zato što je scena manja.

Dom omladine: Mora da vam je bilo teško...

Leo: Ovde, u „Najavibes”-u svi mi imamo različite aktivnosti.
Adrian: U Švajcarskoj muzika se ne smatra profesijom, već više hobijem i ljudi se njom bave iz zabave. Zato ima veoma, veoma malo profesionalnih muzičara, umetnika, ali to ne menja činjenicu da ljudi vole rege, i da dolaze na koncerte. I da je rege veoma popularan.

Dom omladine: Kako ste počeli svoja proputovanja?

Adrian: Upoznali smo Ašer Selektora, i on je počeo da nas gura. Pozvao nas je da idemo na „Sunsplash festival” u Sloveniji, 2007. godine, i to je bio prvi put da smo izašli iz Švajcarske.
Leo: Asher ima dosta veza, tako da nam je dao mogućnost da putujemo i sviramo u Evropi, i zemljama kao što su Nemačka i Belgija.
Adrian: On je proslavio rege u Francuskom delu Švajcarske, tako da svaka čast za Ašera, i što je nama pružio mogućnost da putujemo zajedno s regeom.

Dom omladine: Koliko ste bili stari kada ste osnovali bend?

Leo: Profesionalno, par godina unazad, kada smo imali sedamnaest, osamnaest godina. Ali kada smo počeli da sviramo zajedno bili smo veoma mladi.
Adrian: Aktuelna formacija je zajedno već pet, šest godina, predpostavljam da smo zajedno s basom i klavijaturama otprilike toliko dugo, ali saksofon nam se pridružio pre tri godine. Mislim da možemo da kažemo da je „Najavibes” počeo da svira pre 5 godina.

Dom omladine: Ko piše muziku i tekstove?

Leo: Što se muzike tiče, pišemo je zajedno. Neko dođe s idejom, i svi radimo na njoj, a što se tiče tekstova Adrian, Antonin, koji svira bubnjeve, i ja smo napisali zajedno par stvari. Ali uglavnom ja pišem.
Adrian: Takođe zavisi i od jezika, ali Leo piše većinu tekstova, a ponekad svi pišemo zajedno. Ponekad jedan od nas ima ideju, donese je, i to je to, kolektivan način pisanja muzike i tekstova.

Dom omladine: Šta mislite o organizaciji festivala?

Adrian: Odlična je, za sada, veoma dobra.
Leo: I ljudi su veoma prijateljski nastrojeni i nasmejani.
Adrian: Sve je savršeno trenutno, osećamo se veoma prijatno i spremni smo da skočimo na binu.

Dom omladine: Možemo li vas očekivati ponovo, iduće godine?

Adrian: Nadamo se, da! Nismo svirali ovde još uvek, ali vibracije deluju odlično. Uživali smo u putu, dolasku ovde, tako da definitivno: da! – poentirali su momci iz „Najavibes”-a raspoloženo odlazeći u magloviti i zadimljeni prostor Studenstkog doma.

Druge večeri „Najavibes” nastupali su kao pratnja Raldu, a zatim i Tippa Irie-u, koji je publiku digao na noge i oduševio fast talking-om po kome je poznat i čiji je jedan od začetnika u Britaniji.



TIPPA IRIE

  
Tippa Irie snimio je 17 albuma i ima niz hit pesama, uključujući i „Hey Mama” s Black Eyed Peas, „Hello Darling”, „Raggamuffin Girl” (ft. Peter Hunnigale), „Stress” (ft. Lloyd Brown), „Superwoman” (ft. Winsome), „Baby I’ve Been Missing You” (ft. Janet Lee Davis), „Sensi” ft. Long Beach Dub AllStars i „Shouting for the Gunners” – pesmu koja je originalno snimljena za fudbalski tim Arsenala, a koja je dostigla status Top 30 na britanskoj top listi. Razgovarali smo s njim o karijeri, stvarima kojima se trenutno bavi, šta je doživeo na muzičkoj sceni i kako se proveo u našoj zemlji.

Dom omladineDa li si bio u Srbiji ranije?

Tippa Irrie: Da, bio sam u Srbiji ranije na festivalu koji se održao na ostrvu, zajedno sa Saxon soundsystemom koji sam ja osnovao. Mislim da je takođe Asher Selector bio tamo, kao i Earl 16.

Dom omladineDa li si razgledao Beograd?

Tippa Irrie: Ne, od kako sam ovde. Bilo je dosta magle, tako da nisam uspeo ništa da vidim. Ali poslednji put kada sam bio ovde bilo je lepo. Sunce je sijalo i bilo je veoma toplo.

Dom omladineImaš li nekog uzora?

Tippa Irrie: Da, čak i više njih. Naravno to su ljudi kao što je Bob Marli, Denis Braun, Gregori Ajzek, ali moj glavni uzor je Juroj, jedan od prvih MC-jeva ikada. Moj otac je ranije svirao njegovu muziku i ja sam odrastao slušajući ga. On je jedan od ljudi koji su učinili da poželim da postanem DJ. Ali moj omiljeni DJ svih vremena je Papa San kao i Profesor Nac, i DJ-evi te ere. Takođe, uzori su mi ljudi kao što su Čarli Čaplin i Brigadir Džeri.

Dom omladineŠta ti je rege muzika dala?

Tippa Irrie: Novac za život (smeh). Omogućila mi je da se sam finansiram još od svoje sedamnaeste godine. Ali, naravno, to nije jedina stvar koju mi je rege muzika pružila. Učinila je da se zaljubim u muziku uopšte, ali rege mi je najbliži zato što su moji roditelji sa Jamajke i odrastao sam slušajući rege.

Dom omladineKoja je poruka koju pokušavaš da pružiš svetu regeom?

Tippa Irrie: Pokrivam širok opseg žanrova i ne pevam samo rege. Pevam i denshol muziku, ruts, dub, lovers, pokrivam dosta toga svojim nastupom. Pre svega želim da pružim ljubav, da učinim da se ljudi smeju kada dođu na moj nastup i da budu srećni, jer dovoljno je depresivnih stvari koje se dešavaju u svakodnevnom životu. Po meni rege šalje široku poruku, poruku ljubavi, uživanja, sreće, mira i normalnih stvari koje su potrebne ljudima i to je ono što želim da im pružim.

Dom omladineDa li si ikada radio na drugim vrstama muzike?

Tippa Irrie: Da, radio sam s grupom „The Black Eyed Peas” pesmu „Hey Mama”, s Subline-om pesmu „Long Beach Dub Allstars” koju sam radio u Americi, radio sam s „Jurassic five”, hip-hop bendom iz Kalifornije, s Charli2na-om. Radio sam nastupe i s ljudima kao što su članovi UB40.

Dom omladineKako si uspeo da se održiš na sceni tako dugo?

Tippa Irrie: Naprosto sam pokušao da ostanem aktuelan, da slušam šta se dešava i da imam dobar balans u muzici. I dalje se držim tradicionalne, rege muzike, autentične, može se reći, ali opet radim i pomalo onoga što se dešava, trenutno. Na neki način se uklopim, ali i dalje imam svoj talenat, i održavam zdrav odnos tome, ostajem pri svom ritmu. Inače se bavim i DJ-ingom, radim kao DJ na radiju, tako da uvek znam šta je aktuelno, pokušavam da ne kopiram, već da održim svoj ritam i stil, ali da ostanem aktuelan.

Dom omladineKako si naučio da govoriš brzo?

Tippa Irrie: Vežbanjem, kao i sve drugo. Dosta sam vežbao i posle nekog vremena sve mi je to bilo lako. To je nalik na glumce koji uče zanat, kada vežbaju, postaju dobri. To je ono što sam uradio. Mi smo, u Ujedinjenom Kraljevstvu, stvorili sopstveni stil, i dosta MC-jeva je počelo da prati ono što mi radimo, MC-jeva iz Amerike i sa Jamajke. Vežbao sam tako što bih napisao pesmu i pevao tekst često.

Dom omladineDa li pišeš trenutno?

Tippa Irrie: Da, neprekidno. Svaki dan ljudi mi ljudi donose matrice, koje preslušam, odaberem najbolje, jer nekada su dobre, nekada i nisu. Ali ako plaćaš, ideš na početak reda (smeh). Ljudi mi stalno šalju bitove da radim na njima. Ali ne možeš platiti račune svakim bitom. Morate izabrati dobar posao, tako da ljudi koji plaćaju imaju prednost. Nekada je i to teško. Kada vam ljudi plaćaju da radite nešto što vam se ne dopada, može biti teško, jer ne osećate ono što stvarate, ali ipak napravite nešto da biste zaradili za život.

Dom omladineDa li je teško stvarati muziku? Da li si ikada razmišljao da odustaneš?

Tippa Irrie: Da, nekada jeste, jer ima dosta nepravde u muzičkoj industriji. Stvarate dobru muziku, ono što zapravo osećate, i ljudi vam kažu da je dobra, ali ako nemate određeno novčano finansiranje nećete uspeti da dođete na stanicu. Možete poslati svoju muziku nekoj od velikih radio stanica, ali hiljade ljudi šalje svoju muziku, tako da ako želite da se istaknete morate, ne da budete jedinstveni, ali da budete u poziciji da zasijate. Nažalost dosta dobrih rege umetnika nemaju novčanu podršku. Možete upoznati ljude kao što je Will.I.am, ali neko njihove veličine može da ne vidi vaš talenat ili vas kao osobu. Black Eyed Peas nisu bili veliki dok se Fergie nije priključila bendu. Ljudima se dopada Fergie, devojke žele da budu kao ona, tako da je to ono što ih ističe. Dakle, dosta je stvari koje vas mogu učiniti velikim u muzici, ne radi se samo o njoj, već i o svoj mašineriji koja stoji iza nje.

Dom omladineDa li je teško stalno putovati?

Tippa Irrie: Ne, nije. Mislim, ponekad može da bude, ali lepo je putovati, videti razna mesta, ljude, to je dobar život. Ja sam razmažen, zaista. Ljudi mi plaćaju let i u hotelu sam sa četiri zvezdice, spavam, idem na svirku, ima dosta pića u bekstejdžu, ako pušim, ima šta da se puši, ako ne onda odmaram, odradim svirku, idem kući, u studio, tako da sam trenutno pomalo razmažen. Ali ne žalim se (smeh).

Dom omladineDa li misliš da je teže baviti se rege muzikom u odnosu na druge vrste muzike?

Tippa Irrie: Ponekad jeste. Možete se mučiti s rege muzikom, zato što ne spada u mejnstrim. Ponekad moramo da radimo duplo više da bismo zaradili za život. Ali možda bi mi bilo lakše da se bavim hip-hop ili pop muzikom, ali pop muzika je zapravo popularna muzika, i zavisi šta vi smatrate popularnim. Ja smatram da je moja muzika popularna – zaključio je veoma raspoloženi Tippa Irie.



EARL 16

  
Earl je u Pančevo doneo zvuke nesto tradicionalnijeg regea u kojem je publika uživala, a u toku njegovog nastupa na sceni su se pojavili Tippa Irie i Raldo te su svi izvođači zajedno se zabavljajući, pružili podrsku Earlu, na šta je publika odreagovala s oduševljenjem. Nama je u kratkom intervjuu rekao kako se oseća u Srbiji, kako razume to čime se bavi, kao i šta je rege za jamajčane a šta za ostale ljude.

Dom omladineKako Vam se sviđa ovde, u Srbiji i šta mislite o festivalu?

Earl 16: Do sada je Srbija lepa, iako sam ovde proveo samo dan, i ljudi su veoma prijatni, ne tako hladni kako sam mislio, a bio sam rezervisan u pogledu Srbije pre dolaska, mislio sam da dolazim u Avganistan ili tako nešto, u neku divlju zonu, znate, čuju se razne priče o Srbiji, ali ovde sam i iskreno - divno je.

Dom omladineJuče ste bili ovde, i kako vam se čini?

Earl 16: Da, juče je bio odličan šou, grupa koju sam čuo i pre, ali sinoć je bila odlična, električna, ali takođe i Tipa Ajri, bio je odličan, i mislim da su se ljudi lepo proveli s publikom.

Dom omladineŠta mislite o organizaciji?

Earl 16: Mislim da je organizacija učinila više nego dovoljno za pravo otvaranje velikog festivala, hiljade i hiljade ljudi, ali mislim da je petak veče bilo više od svega, bilo je najbolje.

Dom omladineŠta kažete kad vidite da svi ljudi u Evropi i čitav svet voli rege?

Earl 16: To je jedna od onih stvari koja se dogodila od kada je Bob Marli preminuo, jer pre toga, mislim da je rege bio samo lokalna jamajčanska stvar, nije je kako treba bilo ni na Karibima, znate, oni imaju kalipso i soku, imaju različito izvođenje muzike, ali na Jamajci, ima jedna stvar, jedna od glavnih stvari, koja je na neki način započela rege muziku, ali jedna od dobrih stvari je da rege poruka obično govori o miru, slobodi, ljubavi...

Dom omladineŠta za vas, kao jamajčanina, predstavlja rege, a šta mislite da je za ostale ljude?

Earl 16: To sve zavisi kako osoba prihvati ideju, ima različitih umetnika, tako da imamo ljude koje više vole Boba ili Pitera Toša, ali za mene je to sve dobra muzika, kao vrsta. Ujedinite svet! Zaustavite ubijanje i ratove! To je rege...

Dom omladineDa li je vama lakše da svirate rege zato što ste Jamajčanin, ili vam je baš zbog toga teže?

Earl 16: Zaista nemam problem s tim, zato što vidim razvitak, jer mnogo ljudi je pozajmljivalo od regea, kao Ejmi Vajnhaus ili Riana, ali za mene je rege ono što ljudi mogu da usvoje, koren... Mi smo pevali „oslobodite Mandelu” mnogo pre nego što je on oslobođen, a kad je oslobođen...

Dom omladineMožete li da zamislite da se bavite nečim drugim?

Earl 16: Da, mogao sam biti policajac, mogao sam raditi s bratom na Jamajci, ali izabrao sam da budem muzičar, glasnik, i imao sam problema s roditeljima – mrzeo sam ih, napustio sam školu, dolazio ranije kući, ali u tom dobu sam želeo da se bavim muzikom i imam sreće što od toga mogu da izdržavam porodicu.

Dom omladineMislite da je to sreća ili nešto...?

Earl 16: To jeste sreća, zato što se danas mnogi bave muzikom, ljudi zarađuju lude pare, ali ja sam to radio zato što volim, ali danas kad pare pristižu i tako to, mislim da je vredelo truda. Zadovoljstvo mi je da to radim, jer imam decu. Rege mi je zadovoljstvo – rekao je Earl.



ZIGGI RECADO

  
Ziggi Recardo je jedan od trenutno najuspešnijih i i najpopularnijih evropskih izvodaca „new roots” muzike. Za vreme njegovog nastupa mogle su se čuti pesme poput „Need to tell you this”, „Mery”, „Gonna leave you” kao i mnoge druge. Proćaskali smo s njim o njegovom putu ka vrhu, o tome šta rege predstavlja za njega i razlogu dolaska na naš festival.

Dom omladineKako si uspeo da stigneš do vrha i imaš li neki predlog za mlade ljude koji tek počinju?

Ziggi Recado: Što se mene tiče ja nisam na vrhu, već se trudim da izgrađujem ono što imam. Mislim da je to način na koji bi svaki mladi umetnik trebao da počne. Šta god da radite, morate se truditi da napredujete. Ja samo pokušavam da postignem što više svake godine, da moj put ide na gore, a ne na dole. Mislim da je to način da se ostane na dobrom putu.
Dom omladineŠta rege predstavlja za tebe?

Ziggi Recado: Rege za mene je muzika u kojoj se pronalazim. Odrastao sam na Karibima te je glavna muzika koju sam mogao da čujem svaki dan na radiju bila soka, kalipso i rege, tako da je to veoma prirodna stvar za mene. Mislim da mi je veoma pomoglo u Evropi, to što se sada bavim rege muzikom, a dolazim sa Kariba, pa nisam morao da izgradim nešto ni od čega.

Dom omladineZašto je veliko ime kao što si ti večeras ovde sa nama?

Ziggi Recado: Zato što sam konačno pozvan da dođem u Srbiju. Bio sam u dosta mesta u Evropi, ali nikada nisam u Srbiji, te je ovo odlična prilika. Voleo bih da sam ovde sa svim članovima svog benda. To je jedino što će mi možda zasmetati, i pitam se kako će to biti, pogotovo na festivalu kao što je ovaj, sa svim ovim bendovima, jer želim i ja da sviram sa svojim bendom. Pored toga, lepo je biti ovde večeras, videti nešto novo, iskusiti različite delove sveta – rekao je Ziggi.



ASHER SELECTOR


Festival „Reggae Serbia 2011” završen je u nedelju u malom klubu Doma omladine kada je nastupao Asher Selecor, kome možemo zahvaliti za dovođenje velikih imena rege scene na festival. Stari gost i dobar znanac pančevačke publike u razgovoru s nama potvrdio je svoje utiske o festivalu i pojasnio je razvoj svog zanimanja za rege kulturu i muziku.

Dom omladine: S obzirom na to da ste iz Švajcarske, u kojoj nije toliko zastupljena rege muzika, kako ste je pronašli i kako ste se opredelili da se njome bavite?

Asher: Počeo sam ranih 70-tih, možda 1975. godine, i počeo sam preko Boba Marlija. Sredinom 70-tih sam bio s tim ljudima, a svi mi volimo rege muziku, da je slušamo i sviramo, tako da sam puno putovao, na Jamajku i tako to, a kad sam stigao u Afriku, i kad sam došao kući u Ženevu 90-tih, bilo mi je potrebno da verujem u nešto i počeo sam da usavršavam rege i da gradim i organizujem sve, da se ljudi što više upoznaju s tim. Rege muzika je lepa i kao što je Bob Marli davno rekao, ona će prekriti Zemlju kao voda, tako da ćete moći da slušate rege u Srbiji, u Kini, u Švajcarskoj i u čitavom svetu.

Dom omladine: Kada si i kako odlučio da odeš na Jamajku?

Asher: Prvi put ranih 70-tih, pošto volim rege i morao sam da dodirnem zemlju rege muzike, otišao sam na avion i otputovao na Jamajku i tamo sreo ljude, i to je bio prvi put da sam shvatio da rege muzika nije samo muzika već i duh života i jedna velika rastafari zajednica.

Dom omladine: Šta za tebe predstavlja rege?

Asher: Rege muzika je muzika rasta ljudi, koji je mogu upotrebiti da rašire poruku, tako da je rege muzika muzika s porukom, muzika za većinu ljudi.

Dom omladine: Pošto ovo nije tvoj prvi put ovde, da li si imao prilike da upoznaš našu kulturu, hranu...?

Asher: Prvi kontakt u Srbiji imao sam s rege grupom, upoznao sam „Del Arno Band”, a posle nekog vremena upoznao sam ih puno. Pošto sam vegetarijanac, ne jedem meso, a to nije lako u Srbiji, a srpska muzika je lepa, i zemlja je fina i veoma je volim.

Dom omladine: Šta danas misliš o festivalu?

Asher: Mislim da napreduje sve više i više, i sve je pozitivnije. Prvi put kad sam bio u Srbiji, pre 10 godina, festival je bio mali, ali je dao maximum i svake godine raste. Ljudi ovde zaista vole rege muziku i vole vibracije, tako da to rade srcem i svake godine sve više i više, a ove godine je bio bum.

Dom omladine: Možemo li te očekivati sledeće godine?

Asher: Veliki, veliki vajb! – izmumlao nam je nešto nerazumljivo ali veoma veselo i nasmejano iz čega smo zaključile da se sigurno s Asherom vidimo i sledeće godine.

T. Cukanić
S. Kujundžić
D. Joksimović




IRSKI PAPRIKAŠ

Beogradski bend „Irish Stew” nastupio je u petak 04. novembra u „Studiju 21” radi promocije novog albuma „New tomorrow”. To je bio povod da porazgovaramo sa članovima benda o njihovim počecima, promociji novog albuma i planovima za budućnost.

Dom omladine: Znamo da je bend osnovan 2003. godine, ali možete li nam reći nešto više o vašem početku? Kako ste zapravo oformili bend?

Nenad Gavrilov: Ta ljubav je počela u februaru 2003. godine, tako što smo Bojan i ja krenuli da sviramo neke tradicionale i to nam je krenulo. Onda se pojavio Ivan Đurić, ovaj lepi dečko sa kravatom, koji je svirao bas gitaru. Tada je svirao gitaru, a sada svira bendžo. Tako da je 26. juna 2003. godine bio prvi, javni nastup na radio Obrenovcu i posle toga 18. jula u Beogradu koncert.

Dom omladine: Šta vas je privolelo ka vrsti muzike koju svirate?

Aleksandar Gospodinov: Oni mali zeleni što skaču i gomila piva.

Bojan Petrović: Delim mišljenje sa Saletom. Oni mali zeleni što skaču, i malo veća gomila piva nego kod Saleta.

Dom omladine: Kako ste došli do naziva Irish Stew of Sindidun?

Ivan Đurić: Prvo smo oformili bend, pa smo mu tek onda dali naziv. Tada nas je u bendu bilo šestoro, i bilo je šest različitih ideja. I od šest ideja izabrali smo sedmu, tuđu. Zato što je to bio jedini način da se stekne neki kompromis.

Dom omladine: Povod vašeg dolaska je promocija novog albuma New Tomorrow, s obzirom na uspeh prethodna dva albuma, kakav prijem očekujete kod publike?

Ivan Đurić: Zaista, prva dva albuma su veoma dobro prošla, i mi smo sa trećim hteli da privučemo što veći broj ljudi. Zbog čega smo stavili album na besplatni download, na našem sajtu, i ne samo album već i aplikaciju koja bolje opisuje naš bend. Za sada to već daje rezultate. Vidimo da je sve to doprlo do ljudi i jako smo zadovoljni dosadašnjom reakcijom publike. Nadamo se daljem napretku.

Dom omladine: Šta planirate za budućnost?

Bojan Petrović: Nikada nismo imali neke velike, dugoročne planove i obično idemo postepeno. Prvi album je bio neka vrsta diplomskog, a drugi i treći su korak dalje. Očekujemo i sa sledećim da napravimo pomak. Tako da nemamo čizme od sedam milja već sedam hiljada koraka.

D. Joksimović

S. Kujundžić