Странице

27. 10. 2012.

BIOSKOP: 71 FRAGMENTS OF A CHRONOLOGY OF CHANCE

Iako je prošle srede filmski program u Domu omladine izostao, i stalna grupa pančevačkih filmofila koja se na njemu okuplja nije odgledala film Super High Me, ovonedeljni program je, kako je i najavljeno, bio održan. Od 22 sata, u Malom klubu, dvadesetak Pančevaca i Pančevki gledalo je ostvarenje 71 Fragments of a Chronology of Chance, austrijskog režisera Mihaela Hanekea.

- Pogledali smo još jedan film od Hanekea večeras. Hanekea smo gotovo pokrili u ovom našem bioskopu. Ovo je još jedan od filmova koji ima specifičnu naraciju. Naracija, dakle način na koji je pričan ovaj film, izmišljen je samo za njega, i ne da se upotrebiti ni za jedan drugi. To je nešto što ćemo gledati u filmovima koji dolaze, i svaki od filmova koji ćemo gledati u skorijoj budućnosti biće pričan samo na način na koji to priliči tom filmu. To su na neki način unikatni filmovi. Ovaj film ne može da ima svoje kopije, i ovo je autentično delo. Kao odelo iskrojeno za jednog čoveka, jednom i nikada više - rekao je filmski urednik Doma omladine, Ljubomir Radovanović.

71 Fragments of a Chronology of Chance ostvarenje je iz '94. godine, koje obuhvata sedamdeset jednu scenu, ispredajući njima priče o mladom imigrantu, paru koji tek što je usvojio devojčicu, studentu i usamljenom starom čoveku. Ova drama poslednji je deo Hanekeove The Glaciation triologije, čija je osnovna tematika otuđenje, ali se njoj pristupa na više različitih načina. Film prikazuje veći broj ljudi spojenih prostorom i slepom srećom. Ovaj, još jedan autentičan Hanekeov film, pravi je primer pojedinosti i karakteristika njegovog stvaralaštva. Dozvoljavanje kameri da se fokusira na jednu osobu ili predmet, kao i predstavljanje nekog događaja prikazivanjem reakcije posmatrača ili odrazom u prozoru radnje, samo su neke specifičnosti koje karakterišu stvaranje ovog filmskog umetnika, dobitnika druge Zlatne palme (2012) za film Ljubav. Svakako, trebalo bi posvetiti pažnju svim njegovim filmovima.

Naredne nedelje odnosno srede, videćemo se na istom mestu, i u uvek dobroj atmosferi gledati još jedan od filmova koje je čika Ljuba specijalno odabrao za nas. Na repertoaru je Khrustalyov, mashinu, ostvarenje Alekseja Germana iz '98. godine.

D. J.



11. 10. 2012.

BIOSKOP: DOBRO DOŠLI, GOSPODINE ČENS

Mali klub, trenutno jedini prostor za održavanje programa DOP-a, svake naredne srede ovog meseca biće centar okupljanja filmofila našeg grada. Iako se završetak radova i otvaranje „Apola”, novog prostora Doma omladine, željno iščekuje već neko vreme, bioskopski program u Domu neće izostati i pored očiglednog nedostatka adekvatnog prostora za njegovo održavanje. Stalna ekipa ljubitelja filma, i ove srede, okupila se i uživala u opuštenoj atmosferi Malog kluba, i to na projekciji filma „Dobro došli, gospodine Čens” (1979), režisera Hola Ešbija.

Ovaj film nam završava seriju neameričkih američkih filmova, i jedan je od najneameričkijih američkih filmova. Ovo je puna holivudska produkcija, pravi holivudski film, ali je film s dušom. Psihološke dimenzije koje se pojavljuju u ovom filmu jednake su vrednostima koje vidimo kod velikih evropskih autora. Možemo reći da je ovo najpametnije što Holivud uopšte može da proizvede - rekao je za Omnibus Ljubomir Radovanović, filmski urednik Doma omladine.

Kao što je već i najavljeno u programu za ovaj mesec, naredne srede na velikom platnu gledaćemo film „Super High Me”, režisera Michael-a Blieden-a. Po modelu filma „Super Size Me” jedan poznati američki komičar odlučio je da se drogira mesec dana i da posmatra efekte. Ovaj film biće neka vrsta prelaza ka dokumentarnom otklonu, i na zabavan način otvara veoma ozbiljna pitanja, za koja se svi prave da ne postoje, pa je namera da ovaj film posetioce pokrene na razmišljanje u vezi sa situacijom oko (zlo)upotrebe marihuane.

R. T.






5. 10. 2012.

BIOSKOP: LIFE DURING WARTIME


Filmska projekcija održana ove srede u okviru Bioskopa Doma omladine, takođe je, kao i prošlonedeljna, podrazumevala neamerički film američke produkcije. Reč je o ostvarenju ''Life During Wartime'', Todd-a Solondz-a, još jednom dokazu da Holivud i Švarceneger nisu jedina odlika produkcije SAD-a.
- Večerašnji film je nastavak serije ostvarenja koji dolaze iz Amerike, ali ne predstavljaju Holivud, već autentični izraz američkih filmadžija. Za njih bi se moglo reći da su pravi američki film, zato što Holivud predstavlja neku industriju, i, u svakom slučaju, samo posredno može da predstavlja Ameriku. Zato smo večeras gledali film ''Life During Wartime'' - rekao je za Omnibus Ljubomir Radovanović, filmski urednik DOP-a.

Iduće nedelje gledaćemo film iz 1979. godine „Dobro došli, gospodine Čens”, režisera Hala Ašeja, jednog od najvažnijih autora sedamdesetih, i poslednji najvažniji film u kome je Piter Selers glumio. Do kraja oktobra, filmofili će imati priliku da uživaju u dobrim ostvarenjima kinematografije, kao i uvek u sred srede, i prijatnoj atmosferi Malog kluba.

R. T.

1. 10. 2012.

BIOSKOP: GUMMO


Zbog vremenskih prilika koje više ne dozvoljavaju održavanje projekcija pod otvorenim nebom, ova filmska sreda u okviru Bioskopa DOP-a održana je u Malom klubu. Od 22 sata, već poznata i na filmskim dešavanjima stalna ekipa, okupila se zbog filma Gummo, američke produkcije iz 1997. godine.
 
- Ovaj film je napravljen da reaguje na gledaoce, i gledalac na osnovu svojih predrasuda utiče na svoj doživljaj filma. Film sam po sebi ne nosi poentu, već donosi osećanje, na osnovu kog ti zaključuješ kakav si čovek - objasnio je za Omnibus Žarko Dakić, jedan od filmskih urednika, na šta je Ljubomir Radovanović, organizator filmskog programa, dodao:

- Film se bavi svim mogućim predrasudama. Nema predrasude koja je izostavljena. Kompletan je set društvenih tema i svaka od njih je pomerena taman toliko da se suprotstavlja s vašim predrasudama. Ovaj film je lažni dokumentarni film, poetski zapis o vremenu. Za razliku od američkog filma koji se kreće u okviru sveta koji sam izmisli, a koji nema veze s našim svetom i prodaje se kao naš svet, Gummo se bavi našim svetom, ali ga poetizuje. Nema nikakve veze s dokumentarnim filmom, osim u svojoj nameri - objašnjava Ljuba i dodaje da smo gledali ovaj film: 

- Zato što postoji neka vrsta prezasićenosti američkim filmom koji nećemo puštati. Ovo je prosto odbrana američkog filma od američkog filma. Ovo je pravi američki film koji pokazuje koliko je američki film ograničen, dokazuje da svuda u svetu postoje autentični filmmejkeri koji će praviti autentične filmove bez obzira na to kakva je industrija.

Još uvek nije poznato koje će ostvarenje biti na repertoaru naredne srede, ali Ljuba nam je tokom razgovora obećao da ćemo sledeće nedelje (srede) zasigurno opet gledati neki fantastičan film!


D. J.