Странице

17. 3. 2013.

SWING THING I ELEKTRO RETRO

„Swing Fever” strujao je Domom omladine, simbolično u petak 8. marta. Tufne, mašne, šeširi, ploče i naravno veseli swing iz prve polovine prošlog veka. Pin-up se sasvim očigledno vraća u modu, a današnjim generacijama retro je približen umotan u popularni elektronski oblik. Dress-kod je solidno ispraćen. Košulje su bile uredno zakopčane, a suknje i karmini šarenili su se kroz nažalost samo na momente razigrani Mali klub DoP-a.

To što smo slušali u petak i što će se na želju mnogih moći ponovo čuti u Pančevu svakako jeste neobičan muzički stil objedinjavanja muzike s početka prošlog veka i muzike koja dominira danas. Zanimljive detalje o nastanku i prihvaćenosti elektro-swinga i same swing-thing šarolike ideje za nas je podelio DJ Master Flow. Da se zove Milan, dolazi iz Novog Sada, bavi dizajnom ženske obuće i odeće saznali smo iako lične podatke nema običaj da odaje, a evo još par zanimljivosti koje je podelio sa nama:

OMNIBUS: Reci nam nešto o tvojim početcima u DJ-ingu?

MILAN: Sve je počelo neke 2004. Oduvek sam voleo muziku i na početku sam hteo da sviram gitaru. Međutim, u to vreme sam išao u gimnaziju i trenirao fudbal u Vojvodini, stoga bilo je neizvodljivo da treniram dva puta nedeljno fudbal i da idem na časove gitare. U međuvremenu veoma sam zavoleo hip-hop, rap i krenuo sam da kupujem ploče da i da se zanimam za celu tu kulturu. Kada sam imao 17- 18 godina, životni san mi je bio da ja znam da skrečujem. Za to vreme sve je bilo skupo u Srbiji i veoma se teško dolazilo da ploča, ako bi ih uopšte i bilo kod nas. Po ploče se moralo ići u Budimpeštu. To je bio ceo proces: odeš u Budempeštu, kupiš ploču za nekih 20-30 eura, vratiš se kući, staviš ploču na gramofon i skapiraš da je to glupost koju nisi hteo da kupiš. Cela ta problematika me je navela  da krenem da radim u house muziku (pre svega komercijalni house). Za Lewi’s  Kamp, kao muzički saradnik, sam počeo da radim 2008 i tada sam skapirao da volim te jazzy, swing stvari. Presedeo sam kod kuće mnogo vremena. Znaš ono: ljudi idu na letovanje- ja sedim kod kuće i vežbam,  ljudi idu na zimovanje- ja sedim kući i vežbam . Kada sam konačno skapirao produkciju krenuo sam da radim swing ovako kako smo ga slušali večeras. Elektro-swing radim već četiri godine. Tu sam se najviše pronašao i ne želim da menjam koncepciju.

O: Reci mi nešto o svojim putovanjima po Evropi i nastupima po velikim festivalima:

U poslednje dve godine mnogo sarađujem sa velikim jazz orkestrima širom Evrope. Ukrajna, Mađarska, Švetska, Austrija, Rumunija, Bugarska... u svakom slučaju, težim ka tome da moju elektronsku muziku provučem kroz bend ili sinfonijski orkestar. Imao sam prilike da radim u Ukrajni sa simfonijskim orkestrom. To je jedno nezaboravno iskustvno.  Trista pedeset ljudi koji po dvadeset  i više godina sviraju svoj instrument, a ti dođeš u situaciju da njima daješ svoje note, da oni sviraju po tvojim notama, a da ih ti pratiš sa gramofonima i svojim semplovima. To je neverovatno iskustvo, prosto meni kao nekom ko ima dvadeset i šest godina. Konstantno težim ka tome da bude što manje elektronike , a što više svirane muzike jer volim sviranu muziku i za mene ta živa, izvedena muzika ima neku drugačiju energiju nego elektronska, a sam spoj svirane i elektronske muzike ima nešto posebno.

O: Pored muzike se baviš...

Da, bavim se i dizajnom odeće. Završio sam akademiju umetnosti u Nišu. Vlasnik sam brenda Street Studio. Radim urban vez stvari već četiri godine, od 2009. ...životarim, što se odeće tiče. To je proces u kome vam pet godina treba da stvorite brend, pa deset godina da počnete da zarađujete. Kada se bavite dizajnom odeće ne može se preko noći zaraditi i napraviti veliki posao. Sve ima svoj postupak i jednostavno morate sačekati određeni vremenski period da to sazri, da ljudi saznaju za vas putem reklame, interneta, facebook-a... štagod. Kada konačno, u jednom trenutku, postajete brend koji  ima svoju cenu i počinje da se naplaćuje to što radite.

O: Znači li to da je, za sada, muzika ipak prioritet? 

- Za sada je prioritet spoj muzike i odeće, jer elektro-swing koji radim je usko povezan sa odećom koja je u poslednje dve-tri godine ponovo aktuelna. Vratio se pin-up: haljine, na tufne, kovrdžava kosa, traka u kosi... Evo i Montevideo 1 i 2... Za prvi deo sam radio, a za drugi ću raditi muziku. Taj neki vintidž vajb, od 1920-ih do 1940-ih, i sve nadalje što je retro, me vozi i ne želim da odustanem od toga. Malo ljudi to radi u Evropi i uopšte Svetu, a među njima ja sam jedini iz Srbije. Tako da bolje je da ljudi kada kažu Master Flow to bude jednako sa elektro-swing, a ne, Master Flow = idiot.

O: Kako po tvom mišljenju ljudi ovde reaguju na to što radiš?

- Elektro-swing je srećna muzika za srećne ljude. Gde god da sam svirao po Evropi, nigde nisam dobio negdativan vajb.  Kada obilazim festivale, ljudi đuskaju, imaju pozitivnu energiju. Ljudi vole celu tu priču i traže moj kontakt i mail, facebook... šta god ne bi li ostalu u kontaktu sa mnom. Meni je to stvarno super. Poenta muzike je da spaja ljude, ne da ih razdvaja. Kada me pitaju šta mi je muzika donela u životu, ja kažem: nije mi donela ništa, ali sam zahvaljujući njoj ostvario mnogo poznanstava i zadobio mnogo prijatelja. 

O: Šta stoji iza imena Master Flow? Zašto tako skrivaš svoje pravo ime?

- Verovali ili ne, mama ne kod kuće ne zove: Milane, zove me: Flow. Što se Master Flow-a tiče, kada sam posle dvogodišnjeg vežbanja prošao proces sazrevanja kao DJ i krenuo da radim muziku (Nisam kao današnji klinci kupio opremu izašao napolje i proglasio se DJ-em) 2006. godine radio sam u lokalu u Novom Sadu koji se zove „Dva anđela” gde su me konobari prozvali Flomaster jer sam račune uvek potpisivao flomasterom. Kasnije sam ja to malo korigovao u Flow-master i kako sam u međuvremenu usavršio mastering muzike veoma dobro i drugari su počeli da me zovu Master, a kako je Flow- već postojalo od ranije, prosto se pripojilo u Master Flow, kao neki sled okolnosti moga rada.

T. S.





13. 3. 2013.

KINGS MUSIC VOL. 2


Prošle subote pančevački Dom omladine bio je centar dobrih vibracija, koje su se širile gradom pravo iz Malog kluba! Nakon što je u 21 sat Positive Vibration Soundsystem otvorio žurku, dobre pesme su se smenjivale, a raspoloženje raslo. Dom je te večeri ugostio četiri fantastična reggae muzičara iz Austrije, momke iz Mountain Top-a, soundsystem-a koji postoji još od '99. godine, i dve izuzetno simpatične dame iz Badda Pum soundsystem-a.

Sister Squeeze, iz Badda Pum-a, rekla je za Omnibus nešto više o njihovoj kratkoj, ali za sada izuzetno uspešnoj karijeri:

Pre dve i po godine smo počeli. Od tada pokušavamo da širimo vibracije po Austriji i Evropi, svuda po svetu. Napravile smo jedan mixtape koji se zvao Put The Stereo On VOL. 1. Poslednji projekat koji smo radili bio je mixtape Tenzalicious s Tenzom. Ona je novi umetnik u usponu, rođena je na Jamajci a živi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nastupale smo s njom prošlog avgusta i onda je pitale da snimimo taj mixtape. Inače, snimale smo dubplate-ove s mnogim muzičarima kao što su Chuck Fenda, Sizzla, Action Fire, Merciless... a naše najveće blago jeste blueprint koji smo radili sa Thomas-om Ruddy-em i Shaggy-em.

Na pitanje da li je teško biti ženski soundsystem, Squeeze je rekla:

Nije previše teško. Mislim da čak i imamo prednost jer ne postoji puno ženskih soundsystem-a. Ljudi nemaju predrasuda prema nama, već prihvataju novajlije u posao. Ponekad se mora suprotstaviti muškarcima, ali su generalno žene veoma dobrodošle. Želimo da širimo dobre vibracije što je više moguće. Nakon ovog nastupa vraćamo se kući, nastupaćemo u Beču. Ali nije kao da zarađujemo za život na ovaj način, moramo da radimo i drugi, stalan posao, a ovo je sve zadovoljstvo, iz srca.

Mountain Top Hi Powa, kao i domaći soundsystem Trenchtown Rockers, postoji od '99. godine. Saradnja s ovim veteranima reggae-a, otpočela je još 2005. a 2008. godine prvi put su posetili naš grad. U radu ovih dancehall majstora, moramo takođe izdvojiti i veliki broj dubplate-ova, koje smo imali priliku da čujemo na žurci u Domu omladine. Sarađivali su s imenima poput Lone Ranger, Benjie, Capletone, Poison Dart kao i mnogim drugim svetski poznatim muzičarima. Serijal žurki „Kings Music”, nastaviće se sve do sledećeg Reggae Serbia Fest-a, koji će se ove godine umesto u novembru, ipak održati krajem leta.

D. J.



DŽEZELEKTRIKA, KONAČNO!

Da su kulturni događaji ovog vikenda u Pančevu dobili etiketu nesvakidašnjE, dokazuje i program održan u subotu u galeriji „Elektrika”. Umesto pesnika, stripadžija i andergraund umetnika eklektične branšize, koje inače imamo priliku da vidimo u „Elektrici”, pod svetlima reflektora, ili u ovom slučaju - neonke, našli su se fantastični momci iz slovenskog Balzarolsky-Drasler Trija, koji je, ni manje ni više, sve prikupljene posetioce ostavio bez daha: džezirajući! 

U okviru mini turneje kroz Srbiju, nakon Zrenjanina, a pre Beograda, trio je posetio i naš grad, i zaista pokazao veliko umeće i talenat, a gitara, bubnjevi i kontrabas, tj. tri perspektivna muzičara i tridesetak oduševljenih zaljubljenika u alternativu, jesu scena koju ste samo mogli sebi da dozvolite da propustite u „Elektrici”, minule subote.

Fantastičnim gitarskim efektima, korišćenjem različitih perkusionističkih elemenata, i pronalaženjem zvuka na svakoj krivini kontrabasa, Slovenci su nam priredili izuzetno energičnu improvizaciju. I nije prvi put da su Slovenci razvalili zidove unutar Grada Pančeva. Fantastičan set koji su odsvirali, pored improvizacija, ispostavio je i numere s njihovog novog albuma, o kojem nam je kontrabasista Jošt Drašler rekao:

- Album smo snimali u Italiji, u Trebizu, u jednom studiju koji je specijalizovan za takvu vrstu muzike, što ne postoji u Sloveniji, pa smo se zato odlučili da snimamo tamo. Večeras smo svirali uglavnom naše kompozicije, ali smo između njih iskoristili naše znanje i zanimanje i slobodno improvizovali. Na ovim kompozicijama smo učili da sviramo džez. Ovo nam je bio poligon, kako vi kažete, odskočna daska. Ovo je kompozicija složene harmonske strukture, i dosta smo radili na njoj. Trebalo nam je dve godine da ukapiramo kako se svira džez i odlučili da odemo u studio da snimamo. Mislim da je super kad imaš neki originalni produkt koji je zaslužan za sve to što ti radiš. Ovu muziku sviramo na svoj način, muziku koju nazivamo „džezom”. Ne znam kako bi bilo kada bi ove kompozicije svirao neko drugi, sigurno bi drugačije zvučale - objasnio je Jošt.


Kontrabasista Jošt i bubnjar Vid
Zanimljivu priču o tome kako su se ovi džezeri pronašli i osnovali bend, ispričao nam je bubnjar, Vid Drasler.

- Svirali smo na mostu u sred Ljubljane, bilo je proleće, jam session i došlo je puno muzičara. U momentu smo zasvirali i shvatili da je to-to. Svirali smo jedan ili dva džez standarda, i bilo nam je super da to radimo skupa. Odlučili smo da napravimo bend, jer je gitaristi trebao bend za ispite u srednjoj muzičkoj školi u Ljubljani. Inače, u to vreme u Ljubljani je bilo mnogo jam session-a na kojima se moglo svirati. Sve je bilo otvoreno žanrovski. Svirao je džezer s rokerom, roker s džezerom, nojzer s ovim-onim... Bilo je pravo vreme da pronađeš muzičare na bini, svirajući. Tada je bilo puno mladih ljudi koji su svirali, ali imam osećaj da ih sad nema toliko - dodao je Vid.

Neophodno je da se primeti da su i pre nastupa ovog sastava „Elektriku” često posećivali Slovenci. Vladimir Palibrk, organizator svirke, za OMNIBUS je to i potvrdio, najavljujući da ćemo i naredne nedelje u „Elektrici” slušati post-rock, i to takođe slovenački!

-  Već više godina sarađujemo sa slovenačkom muzičkom scenom. U „Elektrici” su već nastupali bendovi Hexenbrutal, Nikki Louder, HumanHostBody, neki ljudi iz Pekarne... Tako da su nam se u nekom momentu javili i ljudi iz dotičnog večerašnjeg trija, dok su planirali turneju, i to se super uklopilo u našu otvorenost za programe. Ideja da probamo nešto novo uvek zvuči super, pošto nismo ranije radili džez koncerte. Sledeće nedelje će takođe nastupati post-rock bend Coma Stereo iz Slovenije - najavio nam je Vladimir, upoznatijima poznatiji kao Volođa iz Kutije.

Savakako, u nedelju je, u beogradskom jazz-klubu „Čekaonica”, u Bigzu, „Balzarolsky-Drasler” trio ponovo zasvirao, a naš tekst završavamo u nadi da ćemo uskoro ponovo slušati simpatične Slovence, kao i da će narednog puta privući više publike, možda, čak i na pančevačkom Jazz festivalu! Mada, kada smo se sreli s nekim osterelim rokerima nismo mogli da ne primetimo da im jako smrdi iz usta ali da su neprestano na usnama imali NIKI AUDER i HEKSEBRITAL OPET!!!

D. J.