Странице

14. 4. 2012.

KAD KAMERA NEPRESTANO VOZI...


Svake večeri s početkom od 20 sati, od 9. do 11. aprila, u „Studiju 21” održavane su projekcije filmova u sklopu malog filmskog maratona U kadru. Osnovna ideja koja je vodila organizatore Doma omladine i ljude iz organizacije Mi Pančevo, jeste da prikazane filmove povezuje specifičnost njihovog kadriranja.

U jednom kadru


Prve večeri prikazani su Rope (1948) Alfreda Hičkoka, i Russian Ark (2002) Aleksandra Sokurova, dva igrana filma koji jesu naindikativniji primeri filmskog snimanja u jednom kadru.

Hičkokov Konopac jeste priča o dva mladića koji zadave svog prijatelja i sakriju njegovo telo u svom stanu, pa nakon toga pozovu ostale prijatelje i porodicu na večeru u isti stan, kako bi time potvrdili, ali i provocirali, savršeno osmišljen, izveden i prikriven zločin. 
 
Drugi film, Russian Ark, takođe je snimljen u jednom neprekidnom faru/kadru. Radi se o istorijskoj drami u kojoj se pojavljuje neimenovani narator (duh) i francuski aristokrata iz 19. veka koji lutaju kroz današnji muzej „Ermitraž”, gde otkrivaju i prate najrazličitije sudbine istorijskih ličnosti koje su u njemu boravile pre više od dve stotine godina.

Koreo-kadar

 

U utorak posetioci su imali priliku da vide filmove Crveno i belo, mađarskog reditelja i scenariste Mikloša Janče, i delo ruskog reditelja i glumca Andreja Zvjaginceva Izgnanstvo iz 2007. godine. 

Crveno i belo, govori o borbi između Crvene garde (Boljševika) i Bele garde (Meljševika) u Mađarskoj. Konkretno, njegovi filmovi su oni koje je vreme, na neki način, pregazilo, a koji se bave socijalističkim temama, te su publici manje interesantni. Inače, Janča je značajan po tome što je zbog njega uveden pojam „koreo-kadar”:

- Mizan-kadar označava promene koje se dešavaju u okviru kadra. U jednom momentu vi vidite avion kako poleće, a u drugom on se spušta i vi vidite lice, dakle misli se na sam sistem promene unutar kadra. E, to, dovedeno do gotovo same svoje svrhe je ono što je Mikloš Jančo uradio i to se naziva koreo-kadar - objasnio nam je Ljubomir Radovanović, filmski urednik Doma omladine.

Film Andreja Zvjaginceva, Izgnanstvo, klasična psihološka drama, opet na poseban način veliča kadar kao sredstvo za dočaravanje emotivnih stanja, jer kada junak psihološki gubi oslonac i tone, kadar je iskrivljen.

Obilje kratkog metra


Sreda je bila predviđena za kratkometražne filmove, njih dvadesetak, a Presious images bio je prvi film te večeri. Radi se o desetominutnom ostvarenju koje spaja veoma kratke kadrove poznatijih filmova, čiji je cilj da naglasi da jedna slika, momenat iz nekog filma, može da probudi sećanje na celokupnu priču, imena, likove i prostor u kome se ona odigrava. Pored ovoga, bili su prikazani i filmovi poput The Fourth Dimension, Satiemania, animacija Gašparovića, kao i mnogi drugi.

Kao i uvek kada je filmski program Doma omladine u pitanju odziv publike je bio više nego korektan, što jeste dokaz da film kao umetnost u našem gradu ima stalnu publiku koja je veoma raspoložena za ovako osmišljene filmske programe.

D. Joksimović

Silver screen „Studija 21”

Нема коментара:

Постави коментар