Странице

13. 3. 2013.

DŽEZELEKTRIKA, KONAČNO!

Da su kulturni događaji ovog vikenda u Pančevu dobili etiketu nesvakidašnjE, dokazuje i program održan u subotu u galeriji „Elektrika”. Umesto pesnika, stripadžija i andergraund umetnika eklektične branšize, koje inače imamo priliku da vidimo u „Elektrici”, pod svetlima reflektora, ili u ovom slučaju - neonke, našli su se fantastični momci iz slovenskog Balzarolsky-Drasler Trija, koji je, ni manje ni više, sve prikupljene posetioce ostavio bez daha: džezirajući! 

U okviru mini turneje kroz Srbiju, nakon Zrenjanina, a pre Beograda, trio je posetio i naš grad, i zaista pokazao veliko umeće i talenat, a gitara, bubnjevi i kontrabas, tj. tri perspektivna muzičara i tridesetak oduševljenih zaljubljenika u alternativu, jesu scena koju ste samo mogli sebi da dozvolite da propustite u „Elektrici”, minule subote.

Fantastičnim gitarskim efektima, korišćenjem različitih perkusionističkih elemenata, i pronalaženjem zvuka na svakoj krivini kontrabasa, Slovenci su nam priredili izuzetno energičnu improvizaciju. I nije prvi put da su Slovenci razvalili zidove unutar Grada Pančeva. Fantastičan set koji su odsvirali, pored improvizacija, ispostavio je i numere s njihovog novog albuma, o kojem nam je kontrabasista Jošt Drašler rekao:

- Album smo snimali u Italiji, u Trebizu, u jednom studiju koji je specijalizovan za takvu vrstu muzike, što ne postoji u Sloveniji, pa smo se zato odlučili da snimamo tamo. Večeras smo svirali uglavnom naše kompozicije, ali smo između njih iskoristili naše znanje i zanimanje i slobodno improvizovali. Na ovim kompozicijama smo učili da sviramo džez. Ovo nam je bio poligon, kako vi kažete, odskočna daska. Ovo je kompozicija složene harmonske strukture, i dosta smo radili na njoj. Trebalo nam je dve godine da ukapiramo kako se svira džez i odlučili da odemo u studio da snimamo. Mislim da je super kad imaš neki originalni produkt koji je zaslužan za sve to što ti radiš. Ovu muziku sviramo na svoj način, muziku koju nazivamo „džezom”. Ne znam kako bi bilo kada bi ove kompozicije svirao neko drugi, sigurno bi drugačije zvučale - objasnio je Jošt.


Kontrabasista Jošt i bubnjar Vid
Zanimljivu priču o tome kako su se ovi džezeri pronašli i osnovali bend, ispričao nam je bubnjar, Vid Drasler.

- Svirali smo na mostu u sred Ljubljane, bilo je proleće, jam session i došlo je puno muzičara. U momentu smo zasvirali i shvatili da je to-to. Svirali smo jedan ili dva džez standarda, i bilo nam je super da to radimo skupa. Odlučili smo da napravimo bend, jer je gitaristi trebao bend za ispite u srednjoj muzičkoj školi u Ljubljani. Inače, u to vreme u Ljubljani je bilo mnogo jam session-a na kojima se moglo svirati. Sve je bilo otvoreno žanrovski. Svirao je džezer s rokerom, roker s džezerom, nojzer s ovim-onim... Bilo je pravo vreme da pronađeš muzičare na bini, svirajući. Tada je bilo puno mladih ljudi koji su svirali, ali imam osećaj da ih sad nema toliko - dodao je Vid.

Neophodno je da se primeti da su i pre nastupa ovog sastava „Elektriku” često posećivali Slovenci. Vladimir Palibrk, organizator svirke, za OMNIBUS je to i potvrdio, najavljujući da ćemo i naredne nedelje u „Elektrici” slušati post-rock, i to takođe slovenački!

-  Već više godina sarađujemo sa slovenačkom muzičkom scenom. U „Elektrici” su već nastupali bendovi Hexenbrutal, Nikki Louder, HumanHostBody, neki ljudi iz Pekarne... Tako da su nam se u nekom momentu javili i ljudi iz dotičnog večerašnjeg trija, dok su planirali turneju, i to se super uklopilo u našu otvorenost za programe. Ideja da probamo nešto novo uvek zvuči super, pošto nismo ranije radili džez koncerte. Sledeće nedelje će takođe nastupati post-rock bend Coma Stereo iz Slovenije - najavio nam je Vladimir, upoznatijima poznatiji kao Volođa iz Kutije.

Savakako, u nedelju je, u beogradskom jazz-klubu „Čekaonica”, u Bigzu, „Balzarolsky-Drasler” trio ponovo zasvirao, a naš tekst završavamo u nadi da ćemo uskoro ponovo slušati simpatične Slovence, kao i da će narednog puta privući više publike, možda, čak i na pančevačkom Jazz festivalu! Mada, kada smo se sreli s nekim osterelim rokerima nismo mogli da ne primetimo da im jako smrdi iz usta ali da su neprestano na usnama imali NIKI AUDER i HEKSEBRITAL OPET!!!

D. J.




22. 2. 2013.

BIOSKOP: NEMI FILM

Tri filma jednog od najuspešnijih, holivudskih producenata 70-tih, Mela Bruksa, ovog meseca našla su se na repertoaru Bioskopa DOP-a, te je sigurno da febrrrrruar za ljubitelje domskog Bioskopa ipak prolazi nasmejano i toplo, jednom rečju: melbrukovski. Mala ali odabrana ekipa ponovo je grickala svoje kokice i smejala se do sitnih sati, i to Nemom filmu, Bruksovoj satiričnoj komediji iz '76. godine. O samom ostvarenju (kao što polako i postaje tradicija u ovim našim malim izveštajima) više nam je rekao Ljubomir Radovanović, filmski urednik Doma omladine, ili popularnije čika Ljuba.

- Gledali smo Nemi film Mela Bruksa, prvi nemi film snimljen posle četrdeset godina. To je holivudska komedija, i možda najsmešniji film koji se pojavio u seriji Mel Bruksovih najsmešnijih filmova, koji su bili neka vrsta vrha holivudske komedije sve dok nije došlo do Ima li pilota u avionu? i još nekoliko filmova posle toga. Posebno je zanimljiv Nemi film zato što nema ni jednu izgovorenu reč, zaista je film nem, a to je redovna holivudska produkcija. Holivud je uvek bez srca. Imate prostor u Holivudu da napravite samo jednu grešku i posle toga nemate sledeći film. Mel Bruks se usudio da pravi holivudski film bez reči. Film ima samo jednu reč, koju izgovara potpuno naopak čovek, Marcel Marceau, najčuveniji klovn koji nikada nije rekao reč na sceni. Jedina reč koju je rekao u čitavoj svojoj karijeri je to „Ne” u ovom filmu. Dakle, veliki je rizik koji Mel Bruks preuzima praveći nemu komediju u momentu kada mora da se puca iz svih oružja, jer se u Holivudu radi o novcu i mora da se zaradi na filmu, a on sebe ograničava na sliku. To je veoma izazovno, ali je napravio odličan film - rekao je Radovanović.

Iako se ove nedelje nije orilo iz našeg omiljenog nekomercijalnog bioskopa, sledeće sigurno hoće.

- Sledeće nedelje gledamo treći film Mel Bruksa, Visoka napetost. U prvom filmu serije koji smo gledali, Mel Bruks napada vestern. On uzima vestern i pravi na osnovu toga tu svoju melbruksovsku komediju. U ovom filmu se vraća na nemi film, a u Visokoj napetosti se bavi Hičkokom. On uzima delove iz raznih Hičkokovih filmova, invertira ih i pervertira i slaže svoj stil koji se zove Visoka napetost - dodao je Ljuba.

To vam je to, dragi naši i drage naše! Čuli ste sve! Ove nedelje smo bili pomalo nemi, sledeće ćemo biti visoko napeti, a ako ste voljni da zajedno podelimo svoju napetost, pogledamo još jednu izuzetnu komediju i zajedno se nasmejemo, pridružite nam se sledeći put, kao i uvek, od 22 sata. Vidimo se u sred srede u našem Malom klubu, u kući DOP-a! Ponesite kokice!

D. J.






8. 2. 2013.

BIOSKOP: MARLEY

Nakon prazničnih krkanluka i čitave euforije oko pronalaska pravih poklona za najbliže, konačno je došlo vreme da ostavimo januar za sobom i odmorimo se od odmora tako što ćemo se vratiti starim ne-odmarajućim navikama. Deo tih navika, za filmofile Pančeva, zasigurno je i posećivanje programa Bioskopa Doma omladine, koji konačno, nakon praznične pauze, nastavlja s radom.

U tom smislu, jučerašnja projekcija održana u Malom klubu bila je odličan početak nove filmske godine, a s obzirom da je ova sreda „pala” upravo na 06. februar, dan kada se rodila legenda reggae-a, Bob Marli, „domovci” su odlučili da nas obraduju tako što će ovo filmsko veče posvetiti upravo njemu. Naravno, Ljuba je objasnio kakve su stilske karakteristike ovog dokumentarnog ostvarenja:

- Gledali smo dokumentarni film Marley, iz 2012. godine. Ovo je dokumentarni film po nekom novijem shvatanju dokumentarnog filma. Ranije, ovu vrstu filmova smo zvali reportažama. U principu, to su arhivski materijali i ljudi koji govore. Na takav način su se predstavljali istorijski događaji, ličnosti, veliki naučnici... Dakle ovo je dokumentarni film u užem smislu reči, a, inače, ovo zovemo reportažnim filmom. To je film koji se bavi informacijama i predstavljanjem određenih događaja. Dokumentarni film ipak podrazumeva lično viđenje događaja i sud o njima, a ovaj film namerno sebe postavlja u poziciju da ne sudi, već da objektivno prikazuje i izvlači što je moguće više informacija. To je, dakle, više neka vrsta novinarstva, a ne bavljenje dokumentarnim filmom kao umetničkom vrstom. Međutim, s druge strane, ovaj film je veoma značajan zato što je veoma iscrpan, fantastično napravljen, zato što je jedna vrsta modela po kome bi se moglo raditi i posmatrati s kojih strana i na koji način jedna stvar može da se prikaže a da se vidi iz što više dimenzija, da je perspektiva što bogatija onome ko je gleda. Ovo je na neki način udaljeno od Bioskopa Doma omladine, i ne predstavlja pravi Bioskop, međutim danas je rođendan Boba Marlija, a rege je veoma značajan kao muzika i pokret, pa smo zato i gledali ovaj film.

Marley bioskop
Pored toga, treba naglasiti i da je projekcija ovog dokumentarca samo početak proslavljanja Bobovog rođendana u Pančevu, pa stoga sa zadovoljstvom najavljujemo i žurku u Malom klubu 15. februara. Ako volite reggae, zelene vibracije i poruke mira i ljubavi, navratite da đuskamo s Hornsman Coyote-om! Da, da, da! Poznati Eyesburn-ovac dolazi u Pančevo za dve nedelje! Možda neće biti lomljenja čaša, sečenja krvavih ruku i lupanja tanjira, ali možete očekivati žurkanje (ili klackanje) do zore, kako je i najavio Nemanja Blagojević, organizator ovog događaja:

- Ovo je četrnaesta godina u nizu kako se organizuje Bob Marley's day, koji je nastao u Studentskom domu. Od tada je i počelo preterivanje s reggae muzikom na radio Pančevu, pošto smo mi uređivali radio emisiju. Od Kojota na ovom nastupu očekujemo jedan veliki bum, a smatram da će tome doprineti i njegov sve profesionalniji pristup poslu.

Sve u svemu, krkanluk u obliku novih dešavanja koja bi trebalo da nam napune ona čula za primanje kvalitetnih sadržaja, uz dobru zabavu, se nastavljaju, pa je jedina neophodna stvar staviti sebe u naviku pokretanja i prepuštanja pozitivnim vibracijama proleća koje nam se bliži.

D. J.





CAT & DOG ACOUSTIC FRIDAY


U petak, 25. januara, u Malom klubu Doma omladine, nastupao je akustični sastav CAT & DOG iz Beograda. CAT & DOG duo nastao je u junu prošle godine, a bavi se akustičnim obradama pesama Prince-a, Amy Winehouse, Erykah-e Badu, Stevie-a Wonder-a kao i mnogih drugih. S obzirom da su relativno mlad sastav, zvanična istorija i ne postoji, a do sada su nastupali uglavnom po beogradskim klubovima i kafićima. O izboru pesama, gitarista benda, Darko Slijepčević, rekao nam je:

- Uglavnom izvodimo jazz, soul, r'n'b, reggae, funk, hip-hop, tj. muziku koja jeste u našim prilagođenim akustičnim aranžmanima. Biramo pesme po našem ukusu i po kvalitetnim harmonijama koje bi kasnije sveli na što jednostavniji akustični aranžman. Trudimo se da nam bude lepo, pa onda i svima koji nas slušaju u datom trenutku, ali i da približimo navedene žanrove i način svirke domaćoj publici - objasnio je Darko.

Duo je ispunio sva naša očekivanja, i priredio izuzetno prijatno akustično veče. Topla i prijatna atmosfera, bila je savršen kraj ove radne nedelje, a okupljeni zaista jesu uživali u odličnom odabiru pesama, upravo kao i izvođači.

M. L.
D. J.
Više slika na FB stranici PAnDEMOnium studija





20. 1. 2013.

KADILAK REKORDS I KORENI BLUZA


Ako ne poznaješ Blues... Nema poente hvatati se gitare i svirati rock and roll ili bilo koji drugi tip moderne muzike.
Ketih Richards

Mali klub Doma omladine bio je u prilici da sivoliki i kišni četvrtak, 17. januara, oboji intenzivnim bojama old school rock’n’roll-a i blues-a održavši prvo tematsko veče posvećeno rock muzici. U prvom delu večeri prikazan je film Cadillac Records, a posle projekcije usledio je blues jam session.

Ideja ovakvih tematskih večeri jeste da zainteresovanoj publici prenese duh cele jedne muzičke ere, tj. da ukaže na značajne tačke u njenom razvoju, kao i na ljude odgovorne za njeno razvijanje. Prikazivanje filma Cadillac Records iz 2008. godine, naišlo je na veliko odobravanje prisutnih. Publika je imala priliku da isprati zanimljivu priču o začetku rock & roll-a. Takođe, govorilo se i o naporu da preko folk-rock-a i blues-a diskriminisana crnačka populacija s američkih pamučnih polja dospe do zvezda uprkos svim moralnim poteškoćama proboja jednog ideala.

Svi su još uvek bili pod utiskom filma kada je bend sastavljen od zapaženih pančevačkih muzičara zauzeo scenu. Odličan bluzerski vajb prodrmao je sve prisutne, a nešto više o tome rekao je pevač i gitarista sastava Dušan „Duke” Pavlov.

- Na ovom blues session-u, okupljeni su ljudi iz različitih bendova. Milan Jaraković je glavni organizator, i on je povukao da se u večerašnju tematsku svirku svi uklopimo. Kako je sama ideja okupljanja proizašla iz filma, svirali smo standarde Muddy Watersa, Little Waltera...  Nažalost nismo imali pevačicu, stoga nismo svirali ništa od Ette James. Bilo je dobro s obzirom da smo imali samo jednu probu pre svirke.  Ja sam svirajući uživao, a  stekao sam utisak i da se publika dobro provela. Na svakoj svirci trudim se da dam sve od sebe, jer blues, ako se ne svira iz duše, i nije blues, a tada jednostavno gubi smisao i nema svrhe da se tako naziva - objasnio je Duke

Narednog četvrtka na programu će biti projekcija filma High Fidelity, ali ovoga puta neće biti svirke, iako je ideja da se projekcije isprate i muzikom veoma dobra, pa će zato ovog puta publika morati da se zadovolji samo projekcijom filma, koji u svojoj podlozi govori o ljubavi jednog američkog DJ-a, pasioniranog vlasnika prodavnice ploča.

T.S.





13. 1. 2013.

SAVA, MELINDA I NORMAN U SVOM AMBIJENTU

U Malom klubu Doma omladine, u četvrtak 10. januara, Sava Marinković je u saradnji s Melindom Ligeti i Normanom Baiocchi-em izveo slobodnu muzičku improvizaciju na zadovoljstvo nekolicine ljubitelja ambijentalne muzike.

Kada je reč o razbijanju monotonije na pančevačkoj alternativnoj muzičkoj sceni, a u vezi s ponudom ovakvih dešavanja, neizbežno se mora pomenuti da je Sava svojom improvizacijom ispoljio čistu emociju u vidu „tečnog”, ambijentalnog, i povrh svega, eksperimentalnog zvuka. Sve to doprinelo je pozitivnom osećanju kako publike tako i izvođača. Autentična i za našu sredinu svakako inovativna atmosfera ostvarena je harmoničnim spletom električnih i akustičnih instrumentalnih komponenata uz takođe, snažnoefektivnu, vizuelnu nadogradnju.

Ambijentalnu muziku bi mnogi po nameni kvalifikovali kao „pozadinsku”, tj. pogodnu i propratnu za razgovaranje, opuštanje i stvaranja odrađene atmosfere. Međutim, ovim dešavanjem troje pespektivnih muzičara dokazalo je da ambient u svojoj slobodnoj formi može da bude i mnogo više od toga. O „ambient”-u kao stilu života, ili štaviše, stanju svesti Sava je rekao:

- Ambient treba da predstavlja svakodnevicu, treba da predstavlja nešto što živiš, što je oko tebe u svakom momentu i u svakom smislu. Pod tim ne podrazumeva se isključivo muzika, jer muzika, to je sve (!), po mom mišljenju.

O opštem utisku koje je ovo veče u muzičkom smislu ostvarilo u odnosu na očekivanja iz perspektive jednog od organizatora i izvođača Sava je dodao:

- Teklo je baš onako kako sam zamislio. Muzičari koji su večeras bili sa mnom, pre svega, jesu izvanredni ljudi, a i jednako izvanredni muzičari, i veoma mi je drago što smo uspeli da se muzički tako brzo skontamo. Tako da, ovo je u suštini baš ono što sam i hteo da postignemo. Bilo je taman onoliko ljudi kolko je trebalo i da ostane. Ipak, pri kraju su se mnogi razišli što je OK, jer opet, mislim da takvu muziku mogu da slušaju ljudi koji su iskreni, i na neki način umno slobodni. Veoma mi je drago što je manji broj ljudi ostao do kraja i jednostavno ispratio i osetio sve to.

Muzikom je sve rečeno, a nama preostaje da se nadamo da ovakva dešavanja neće ostati retkost za mlade Pančevce koji se interesuju za alternativu, već da će ambient uz ostale alternativne muzičke pravce nastaviti da se razvija i podržava.

T.S.







8. 1. 2013.

POZIV ZA RUKOPISE 36



Poštovani,
 
Dom omladine Pančevo poziva sve zainteresovane mlade autore da pošalju radove na ovogodišnji, 36. po redu, konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 36“.

Konkurs je otvoren do 15. februara 2013. godine, a pravo učešća imaju devojke i mladići od 15 do 27 godina koji pišu na jezicima bivših ex-Ju republika.

Treba poslati tri pesme i / ili tri priče dužine do četiri kucane strane (dakle, do 10 000 karaktera, veličina fonta 12, 1.5 prored), potpisane punim imenom i prezimenom, godinom rođenja, adresom, brojem telefona i i-mejlom na: Dom omladine, Svetog Save 10, 26 000 Pančevo, Srbija (s naznakom ,,za Rukopise 36”), ili na mejl: zbornikrukopisi@gmail.com.

,,Rukopisi 36″ će izaći iz štampe do maja 2013. kada je planirana i promocija u Pančevu. Autorima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore koji ne budu bili u mogućnosti da dođu na promociju Zbornika, primerci će biti poslati poštom.

Srdačan pozdrav,
Nenad Maletin
v.d. direktor

Dom omladine Pančevo
Svetog Save 10, Pančevo
telefon:+381 13 311 315
www.domomladinepancevo.com





U ZNAKU MLADIH PISACA

Zbornik poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije ,,Rukopisi”
„Rukopisi” spadaju u projekte s najdužom tradicijom u gradu, a takođe predstavljaju i jednu od najistrajnijih publikacija Doma omladine Pančevo. Ovaj zbornik poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije okuplja sve one od 15 do 27 godina koji žele da se zapute u svet književnosti, koji imaju šta da kažu i da to podele s drugima.

Davne 1976. godine ovaj zbornik je pokrenuo gimnazijski profesor filozofije i pesnik Momčilo Paraušić, objavljujući tada poeziju gimnazijalaca, a ubrzo zatim „Rukopisi” su prerasli u prepoznatljivu publikaciju mladih pisaca, prvo Srbije, zatim Jugoslavije, a nakon 2004. bivše Jugoslavije. Iako su se urednički timovi i koncepti ovog zbornika menjali, energija nezadovoljstva koja ga je oduvek krasila ostala je ista, kako je to lepo primetio Edvard Jukić, jedan od najistrajnijih urednika. Uređivanje „Rukopisa” oduvek je bilo timski posao i oduvek su generacije prvo talentovanih, a zatim afirmisanih pisaca iz Pančeva, obavljale ovaj lep i inspirativan zadatak. Tako su se tu našla i najznačajnija književna imena grada: Miloš Nikolić, Bogdan Mrvoš, Božidar Vujić, Zoran Dušković, zatim Edvard Jukić, Vasa Pavković, Goran Trailović, Jasna Milićev, Nemanja Rotar, Vule Žurić, sve do najnovije generacije: Jasmine Topić, Dragane Mladenović, Jelene Angelovski, Miloša K. Ilića i Čarne Popović. Takođe, veliku pomoć u prevođenju i uređivanju našeg zbornika dobili smo od pesnikinja i prevoditeljki Ane Ristović i Stanke Hrastelj, te makedonskih pesnika Nikole Madžirova, Igora Isakovskog i Zvonka Taneskog.

Poslednjih deset godina, „Rukopisi” su već uveliko prepoznatljiv pančevački književni brend, i svi koji se bave književnošću, od Slovenije do Makedonije, nekada popularno od Vardara pa do Triglava, znaju gde je Pančevo i da se tamo promovišu prave kulturne i književne vrednosti.
„Rukopisi” su takođe i povod za dobro druženje. Svake godine organizuje se promocija u Pančevu, a od prošle godine možemo da kažemo da imamo i mali književni festival, jer smo konačno bili u prilici da ugostimo malo duže mlade pisce iz različitih država koji su se međusobno družili, razgovarali o književnosti i razmenjivali informacije.

Kako objaviti pesmu ili priču u „Rukopisima”? Svake godine, krajem decembra, raspisuje se konkurs, u štampanim medijima i na internetu, a radove mogu poslati svi zainteresovani između 15 i 27 godina starosti. Slanje pesama ograničeno je na tri, kao i priča, do tri kucane strane. Rezultati se objavljuju početkom marta naredne godine, a maj je rezervisan za promociju.

Priča se i dalje širi.
Pozvani ste da učestvujete!