Pre nešto više od pola godine, u Omladinskom Resursnom centru, Marija
Milosavljević i Miloš K. Ilić započeli su organizovanje programa u
okviru svog ciklusa književnih večeri, čitanja dramskih tekstova i
filmskih projekcija, simbolično nazvanih „URLIK”. Nakon 13. juna, kada je čitana drama Maše Seničić, usledila je duža pauza, sve do
prošle srede kada su Pančevci i Pančevke ponovo pustili glas.
U sred srede
Tako je 26.
oktobra, čitanjem drame Homo Nikola Skočajića, ponovo pokrenut ovaj
ciklus, čiji je osnovni cilj promocija umetnosti među mladima. Drama
Homo štampana je u najnovijem broju lokalnog književnog i umetničkog magazina Kvartal, te je publika koja se okupila da bi saslušala mladog Beograđanina
imala priliku da dobije i svoj besplatan primerak, a „simpatični bradonja” uspešno je držao
pažnju publike sve do samog kraja čitanja, što je svakako iznenađujuć momenat.
O delu nam je više rekao sam Skočajić:
- Ovo
je drama nastala na fakultetu. Kollega Ilić i ja smo s klase. Prosto
sam hteo da odradimo klasične dramske strukture. Nema tipičnih likova.
Ima tri lika koja u suštini koriste isti jezik. Tako da se to „Homo”
odnosi na više stvari. Odnosi se na homoseksualnost, homonimiju...
Pokušao sam da reprodukujem taj gej diskurs koji su furali mnogi pisci, i
da probam u isto vreme da izađem iz njega ako je to moguće - rekao je, dodajući: Mene
polako prestaje da zanima pozorište kao takvo, pisanje za pozorište u
svakom slučaju ostaje, ali pozorište kao takvo poprilično prestaje da me
zanima.
Veče se nastavilo u kafiću „Štab Pogon”, gde
je u savršeno opuštenoj i prijatnoj atmosferi, od 21 sat, Vladan
Maksimović Maks, frontmen Endorfina, puštao muziku.
Hoochie Coochie, vinjak i akustična gitara
Program kojim je otpočeo URLIK, nastavio se odmah
naredne večeri, i to u kafiću „Štab Pogon”. Okupljeni su od 19 sati
imali priliku da slušaju poeziju Sare Radojković, diplomirane dramaturškinje i
pesnikinje, praćenu i upotpunjenu zvucima akustične gitare. U
ovom poetskom performansu publika je veoma uživala, pogotovo zbog
njegovog neformalnog karaktera. Sara je čitala svoje pesme iz zbirke Hoochie Coochie, vinjak i bluz, a publika je imala mogućnost da bira šta želi da čuje. A evo šta je izjavila za naše dokumentarnističko interesovanje:

Izuzetno talentovana mlada pesnikinja trenutno je
na master studijama dramaturgije, a pored poezije piše i prozu, drame i
scenarija. Pored rada na masteru, i postavke diplomske predstave, kako
se nada, u Beogradskom dramskom pozorištu s Majom Maletković, mladom
rediteljkom, u planu je i odlazak u Portugal, gde će unaprediti svoje
pisanje:
- Idem u Portugal, sada u novembru, na radionicu
kreativnog pisanja. Idem u Lisabon i mislim da ću mnogo naučiti tamo, a
možda će me to i okuražiti da napišem neki roman - s osmehom nam je rekla Sara.
Okupljeni su nastavili ćaskanje na istom mestu, uz finu atmosferu za koju je zadužen bio Živan Pujić Džimi, koji nas je odličnim odabirom muzike obradovao za svoj rođendan i ovako ga proslavio.
Budi mir Dotrajavanjem

Nakon uživanja u stvaralaštvu mlade pesnikinje, nastavili smo
druženje u Pogonu, gde je Teodora puštala muziku. Nakon nje, iza pulta
stali su Miozz i Neshud, iz radio emisije The Sound of Ibiza, Radija „Pančevo”, pod čijim smo iskusnim kormilarenjem plovili čitavo veče, i u kasnu noć.
Posle tri prijatne večeri i urlikanja, isplovljavamo dalje u
nepregledna prostranstva umetnosti, ali tek nakon dvonedeljne pauze, s
nadom se da će se još više mladih pojaviti u ORC-u u sredu, 07.
novembra, kada nastavljamo ovu priču, očekujući da Marija i Miloš, kao i uvek,
spreme neku vrelu čorbu poezije i priče, od koje ćemo ispeći jezike i urlikati
na sav glas.
Foto: Ivv Rajić
Нема коментара:
Постави коментар